Lijekovi za mršavljenje poput Ozempica i Wegovyja posljednjih su godina postali globalni hit. Međutim, sve češće se postavlja pitanje koriste li ih ljudi i za skidanje nekoliko “nakupljenih” kilograma i vrijedi li uopće takav rizik.
Iako su izvorno razvijeni za liječenje dijabetesa i ozbiljnih metaboličkih poremećaja, danas su se ovakvi lijekovi pretvorili u svojevrsni lifestyle fenomen. I upravo tu počinje kontroverza jer potražnja raste i među osobama koje nemaju medicinsku potrebu, nego zapravo žele brze estetske rezultate.
Aktivni sastojak Ozempica je semaglutid koji se koristi za liječenje dijabetesa tipa 2. Poznato je da potiče i povećava osjećaj sitosti i usporava probavu te regulira razinu šećera u krvi. A veća stabilnost razine šećera u krvi izravno utječe na inzulinsku rezistenciju i time na osjećaj gladi.
U tijeku su brojne tužbe
Trenutačno je u SAD-u u tijeku oko 4000 tužbi protiv proizvođača ovih lijekova, a tužitelji tvrde da nisu bili dovoljno upozoreni na moguće ozbiljne nuspojave. Među njima navode teške probavne probleme poput gastropareze, stanja u kojem se želudac značajno usporava, i crijevne opstrukcije.
Dodatno zabrinjavaju i navodi o rijetkim, ali ozbiljnim komplikacijama vezanim uz gubitak vida i oštećenje očnog živca. Farmaceutske kompanije, s druge strane, te optužbe odbacuju i ističu da su svi poznati rizici jasno navedeni i da se lijekovi koriste pod nadzorom regulatornih tijela.
Odgovornost od dvije milijarde dolara
Pravni analitičari procjenjuju da bi financijska odgovornost farmaceutskih kompanija, odnosno Novo Nordiska i američke kompanije Eli Lilly mogla biti viša od dvije milijarde dolara, kako piše Reuters.
Ipak, unatoč ovakvim navodima i brojnim pravnim postupcima, popularnost ovih lijekova i dalje je u porastu. Razlog je taj što korisnici navode značajan gubitak tjelesne mase tijekom korištenja lijekova i to u relativno kratkom vremenu.
Brojne nuspojave
Pritom su zabilježene nuspojave kao mučnina, povraćanje i probavne smetnje, a kod jednog dijela korisnika ti se simptomi mogu zadržati i tijekom duljeg vremena, ne samo na početku terapije.
No, ako korisnici prekinu terapiju težina bi se mogla ponovno povećati, naravno ako se istovremeno ne promijene prehrambene i životne navike. Stoga stručnjaci naglašavaju da ti lijekovi svakako nisu i ne mogu biti zamjena za dugoročne pozitivne promjene životnog stila. U međuvremenu, regulatorna tijela u Europi i SAD-u dodatno pojačavaju nadzor nad propisivanjem ovih lijekova, osobito zbog sve većeg broja korištenja u estetske svrhe.
U konačnici je i dalje otvoreno pitanje vrijedi li brzo estetsko rješenje cijelog rizika. Za pacijente s medicinskim indikacijama korist bi rizike ipak mogla nadmašiti, no kod korištenja u slučaju želje za skidanjem nekoliko kilograma viška taj se omjer mijenja u negativnom smjeru. Ukratko, gdje povlačimo granicu između zdravlja i estetike?
