Nekada je za osobni brending bilo sasvim dovoljno reći „imam profil na Instagramu”. Potom je stigao TikTok sa svojim brzim videoformatima, no danas kao da svatko tko drži do sebe mora imati vlastiti podcast! Mikrofon, kamera, brendirani studio i opušteni razgovor od sat ili dva postali su gotovo obavezna stavka svakog digitalnog paketa. No, zašto ih odjednom svi žele imati, je li podcast postao novi statusni simbol ili marketinški alat te koliko autora na kraju dana uopće ima reći nešto kvalitetno?
Podcast zapravo nije nikakav novi izum, no ono što se korjenito promijenilo jest način na koji ga danas konzumiramo. Nekada je bio prvenstveno zvučni format za slušanje u hodu, dok danas podrazumijeva vrhunsku produkciju, scenografiju, YouTube kanal i desetke kratkih isječaka (Reelsa i Shortsa) iskrojenih za društvene mreže.
Od hobija iz gušta do pomodnog trenda
Kada su se prije više godina u Hrvatskoj pojavili prvi pioniri ovog formata, publici je prvo trebalo objašnjavati što podcast uopće jest. Jedan od njih, Siniša Pašić, prisjeća se kako su počeci izgledali sasvim drukčije nego danas: „Mi kad smo pokrenuli podcast, htjeli smo vidjeti može li se takav format u Hrvatskoj primiti. S obzirom na to da je uvijek postojao narativ da ništa što traje duže od dvije-tri minute ne drži pažnju i da podcaste od par sati nitko neće gledati. Marko, Ratko i ja godinama prije toga gledali smo Joea Rogana, koji je tada bio jedino prisutan. Nismo to radili misleći da će se pretvoriti u ovo što je danas, nego iz čistog gušta. Svi smo imali svoje redovne poslove, a ovo je bio hobi sa strane – ako se primi, primi.”
Danas objašnjenja više nisu potrebna. Dapače, dogodio se potpuno suprotan efekt, podcast danas žele doslovno svi.
„Kod nas to obično tako bude. Kad krene poplava, onda to imaju svi, a onda se to s vremenom malo isfiltrira. To je kanal koji se sad preporučuje u paketu: Instagram, TikTok, podcast. Svi imaju sve, iako ti možda i ne treba”, ističe stručnjakinja za komunikacije Andreja Vranješ.
Popularnost formata dovela je i do toga da se naziv ‘podcast’ danas stavlja na sve i svašta.
„Apsolutno je ta riječ postala poprilično pomodna. Čak sam vidio da se video od dvije-tri minute naziva podcastom, što po meni nije ispravno. Podcast je slobodna forma koja traje, gdje imaš priliku opušteno i detaljno porazgovarati sa sugovornikom. A to što se danas sve stavlja pod taj naziv – vjerojatno je zato što je popularno, pa misle da će tako dobiti veći broj klikova i angažmana”, objašnjava Pašić.
Zašto je slobodni razgovor potukao klasične televizijske emisije?
Upravo je ta sloboda ključna razlika između podcasta i klasičnog televizijskog intervjua. Nema unaprijed zadanog popisa od deset pitanja s kojih se ne skreće. Gost može otvoriti potpuno neočekivanu temu, a voditelj ga može slobodno pratiti.
„Postojali su talk showovi na televiziji za koje svi znamo da su skriptirani – s unaprijed dogovorenim pitanjima, temama, pa čak i scenarijima tipa ‘ajmo sad biti malo spontani’. To naravno nikada nije bilo spontano. Podcast je slobodna forma. Često se dogodi da gost u odgovoru nabaci novu temu, dok u televizijskim intervjuima novinari idu pitanje po pitanje i zapravo uopće ne slušaju sugovornika. Najbolje zanimljivosti izukli smo upravo iz takvih spontanih priča”, dodaje Pašić.
Osim autorske slobode, podcast je postao i moćan marketinški alat te nezaobilazan dio osobnog brendinga.
„Danas podcast, umjesto klasične reklame, može dati puno više ako se dobro napravi. Može izgraditi autoritet i prenijeti puno dublju poruku. U reklami imaš par sekundi, a u podcastu imaš 30 ili 45 minuta. Daješ si priliku da se predstaviš ljudima, a tu je i posuđeni autoritet – ako imaš dobrog voditelja komu ljudi vjeruju, to se povjerenje automatski prenosi na tvoj brend. To ti daje ogromnu priliku da stvoriš povjerenje između sebe i publike ili kupaca”, objašnjava Vranješ.
Jesu li podcasteri nove zvijezde i koliko bi ih preživjelo bez društvenih mreža?
Sve veći broj ljudi pokreće podcaste s različitim motivima od želje za dijeljenjem znanja do čiste težnje za prepoznatljivošću i sponzorstvima. No, postavlja se pitanje jesmo li stigli do točke inflacije i jesu li podcasteri postali novi statusni simbol?
„Statusni simbol je malo teška riječ, ali činjenica je da su podcasteri danas puno veće zvijezde od televizijskih voditelja. Podcast scena poprilično je nadmašila televizijsku. Na televiziji se mlade zvijezde uopće ne mogu isprofilirati onako kako mogu kroz društvene mreže i kratke formate poput TikToka ili Reelsa”, smatra Pašić.
Međutim, lijep studio i savršeno posložena scenografija ne znače nužno da autor ima što za reći. Prolazni trendovi brzo dotiču svoj kraj ako izostane sadržaj. Kada se na kraju uklone sav medijski hype, algoritmi, skupi studiji i brojke pregleda, ostaje ono najvažnije – priča. Danas svatko može kupiti mikrofon i pokrenuti kanal, no publika je ta koja na kraju bira komu će pokloniti svojih dragocjenih sat vremena. Podcast je možda postao dostupan svima, ali pažnja publike ostala je najskuplja roba.
Više o ovoj temi pogledajte u prilogu koji je pripremila Petra Gajšak
