Sarajevsko Narodno kazalište danas je bilo preplavljeno tugom na komemoraciji posvećenoj glazbenoj legendi, Halidu Bešliću. Među brojnim kolegama, prijateljima i obitelji, najemotivniji trenutak bio je govor Halidova dugogodišnjeg suradnika i prijatelja, Dine Merlina, koji se slomio prisjećajući se intimnih trenutaka provedenih s preminulim pjevačem.
Merlin je, vidno potresen i u suzama, započeo govor priznanjem da su “Riječi su riječi, ali slike i osjećaji govore više,” a zatim je podijelio izuzetno osoban trenutak iz bolničke sobe.

Oproštaj uz psovku i čokoladu ‘Merci’
Merlin je opisao svoj posljednji posjet Bešliću, fokusirajući se na ljudskost, jednostavnost i toplinu koju je Halid zračio do samog kraja.
“Topla soba, listopadska noć. Neka blagost u njoj,” započeo je Merlin. “Drijemao je i kroz san mu se s usana omakla psovka kada smo ga okretali na bok. Nasmijali smo se. Pričao sam mu Sidranove i Gljivine fore. Opet smo se smijali, smijali da ne bismo plakali, da prevarimo bol, da prevarimo smrt.”
Ove su riječi, pune gorko-slatkog humora koji je obilježavao Halidov karakter, izazvale duboke jecaje i tihu tugu u prepunoj dvorani. Merlin je zatim opisao koliko je Halid bio utjelovljenje esencijalne ljudskosti:
– Milovao sam mu kosu, ruke i stopala… Čiste, bijele priglavke. Halidove priglavke. Kakav je to minimalizam – nešto tako jednostavno, a tako posebno, kao brašno, kao papir, kao sol. Nešto tako toplo kao naš Halid. Donio sam mu čokoladu ‘Merci’. Merci, Halide! Hvala ti, Halide!”

“Putuj, bijela ptico”
Za kraj, Dino Merlin, čiji je glas često zadrhtao, oprostio se od kolege i prijatelja stihovima koji su ujedno i moćna poruka o vječnosti Halidove duše:
“Putuj, bijela ptico, u džennetski vinograd. Mnogo će vode Bosnom proteći do tada dok se takva duša opet rodi. Gdje god da si, voljen da si, gdje god da si, voljen da si,” zaključio je Merlin.
Nakon što je sišao s pozornice, cijelim Narodnim kazalištem prolomio se dug, snažan pljesak, dostojan ispraćaja velikana koji je, i kroz suze, podsjetio na Halidovu neponovljivu ljudsku i umjetničku ostavštinu.