Novo istraživanje dovodi u pitanje popularnu ideju da je više proteina uvijek bolje. Znanstvenici smatraju da bi smanjenje unosa određenih aminokiselina moglo utjecati na metabolizam, staničnu obnovu i dugovječnost.
Posljednjih se godina proteini sve češće ističu kao jedan od ključnih nutrijenata za očuvanje zdravlja, mišićne mase i snage. Međutim, nova velika analiza znanstvenih istraživanja sugerira da bi priča mogla biti nešto složenija. Istraživači su pronašli dokaze da bi smanjen unos proteina, odnosno pojedinih aminokiselina, mogao imati određene koristi za zdravo starenje i dugovječnost.
Analiza, objavljena u časopisu Cell, obuhvatila je više od 350 znanstvenih radova koji su proučavali učinke ograničavanja proteina i aminokiselina kod različitih organizama, uključujući ljude, miševe i druge životinje. Rezultati su pokazali da smanjeni unos proteina može utjecati na metabolizam i neke procese povezane sa starenjem.
Nije riječ samo o količini proteina
Ključna poruka istraživanja nije da bi ljudi jednostavno trebali izbaciti proteine iz prehrane. Znanstvenici su posebno izdvojili određene aminokiseline čije bi ograničavanje moglo biti povezano s pozitivnim učincima.
Među njima su izoleucin, valin i metionin. Autori navode da bi smanjenje njihova unosa moglo aktivirati mehanizme povezane s metaboličkim zdravljem i staničnim popravkom. Istodobno, neke druge aminokiseline, poput glicina, serina i prolina, mogle bi imati drugačije učinke.
Jedan od mehanizama koji se pritom spominje jest povećanje razine hormona FGF21, koji ima ulogu u regulaciji metabolizma. Ograničavanje proteina također je povezano s promjenama u sustavima mTORC1 i GCN2, koji sudjeluju u regulaciji rasta stanica i odgovora na stres. Istraživači su u nekim modelima zabilježili i veću aktivnost autofagije, procesa kojim stanice uklanjaju oštećene dijelove.
Manje “zombi stanica” i manje staničnog stresa
U istraživanjima su zabilježene i promjene povezane sa starenjem stanica. Kod prehrane s manje proteina bilo je manje senescentnih stanica, odnosno oštećenih stanica koje prestaju s dijeljenjem, ali ostaju prisutne u organizmu i mogu pridonositi upalnim procesima.
U životinjskim istraživanjima zabilježeno je i poboljšanje funkcije mitohondrija te manje oštećenja povezanih s reaktivnim kisikovim spojevima. Neke su životinje uz smanjeni unos proteina živjele dulje i pokazivale manje znakova krhkosti povezanih sa starenjem.
Ipak, nemojte zbog ovoga izbaciti proteine
Tu dolazi važan dio koji bi se lako mogao izgubiti u senzacionalističkim naslovima.
Stručnjaci naglašavaju da istraživanje ne znači da bi svi trebali jesti manje proteina. Proteini su i dalje ključni za očuvanje mišićne mase, snage i oporavak, osobito kod starijih osoba i ljudi koji vježbaju.
Posebno je važno da se potrebe za proteinima razlikuju ovisno o dobi, tjelesnoj aktivnosti i zdravstvenom stanju. Kod osoba starijih od 65 godina premalen unos proteina može povećati rizik od nedostatka proteina, gubitka mišića i krhkosti, pa bi njegovo namjerno ograničavanje u toj skupini moglo biti kontraproduktivno.
Još jedan problem jest što velik dio dokaza dolazi iz istraživanja na životinjama. Potrebno je više dugoročnih istraživanja na ljudima kako bi se utvrdilo može li ciljano smanjenje određenih aminokiselina doista produljiti ljudski život.
Zato je zasad najtočniji zaključak nešto drugačiji od tvrdnje da “manje proteina produljuje život”. Istraživanje sugerira da vrsta i količina proteina, odnosno pojedinih aminokiselina, mogu imati važnu ulogu u procesu starenja, ali optimalan unos nije isti za svakoga. Cilj nije jesti što manje proteina, nego pronaći ravnotežu koja istodobno čuva mišiće, metabolizam i dugoročno zdravlje.
