Svijet je obišla predivna, spontana snimka s travnjaka Svjetskog prvenstva: norveški izbornik Ståle Solbakken slavi dramatičnu pobjedu (3:2) protiv Senegala i plasman u osminu finala tako što se doslovno penje na ogradu tribine kako bi poljubio svoju suprugu Anniken. Snimka je u nekoliko minuta postala viralna, no rijetki znaju da taj poljubac nosi težinu preživljene obiteljske tragedije i medicinskog čuda.
After leading Norway to glory, coach Ståle Solbakken didn’t just celebrate with the team — he went to kiss his wife. pic.twitter.com/BhOCZRPG0w
— Sweet Israel (@SweetIsrael_) June 23, 2026
„Nisam zapravo imao pojma gdje točno sjede na stadionu, pa sam se morao nekako snaći, snažno se odraziti i popeti gore da je zagrlim“, priznao je emotivni izbornik nakon utakmice.
I dok se nakon susreta spremno šalio na račun svoje prve zvijezde Erlinga Haalanda („Promašio je zicer, mogao je zabiti i više“), te priznao da su mu zadnje minute pod pritiskom Senegala bile prava „noćna mora“, Solbakken jako dobro zna što je stvarna, opipljiva noćna mora.
Dan kada je nogomet stao: 12 minuta bez otkucaja srca
Za ovog stručnjaka svaki ovakav trenutak pod reflektorima ima posve drukčiju vrijednost nego za ostale trenere. Naime, 13. ožujka 2001. godine, dok je još branio boje Kopenhagena kao igrač, Solbakkenovo je srce jednostavno prestalo kucati usred treninga. Srušio se pred užasnutim suigračima. Bio je klinički mrtav. Spasilo ga je čisto čudo i prisebnost klupskog liječnika Franka Odgaarda koji mu je na licu mjesta masirao srce sve do dolaska hitne pomoći. Liječnici su ga defibrilatorom jedva vratili u život. „Bilo je to ravno čudu. Čovjeku srce nije kucalo punih 12 minuta“, izjavio je tada potreseni doktor Odgaard. Solbakken se nekoliko dana kasnije probudio na odjelu intenzivne njege, bez ikakvog sjećanja na dan kada je umro.
„Majka mi je u avionu već birala lijes“
Nakon teške drame ugrađen mu je defibrilator, a proces testiranja uređaja bio je, blago rečeno, stravičan. Liječnici su mu u bolnici morali kontrolirano izazvati novi srčani zastoj kako bi provjerili radi li aparat. „Pojednostavljeno rečeno, u bolnici vas ubiju na nekoliko sekundi ili minutu, uvjere se da aparat reagira, i onda vas ponovno vrate među žive“, opisao je norveški strateg to traumatično iskustvo. Dok je on bio u komi, njegova je obitelj prolazila kroz najcrnje trenutke. Supruga Anniken tada je imala jedva 24 godine i ostala je sama u stranoj zemlji s dvoje male djece od četiri i jedne godine. „Moja supruga i danas, nakon toliko godina, ne može i ne želi pričati o tome. To je ostavilo predubok trag. Moji su roditelji odmah sjeli u avion za Dansku, a otac mi je priznao da je majka tijekom cijelog leta plakala i već organizirala moj sprovod. Prvo su se molili da preživim, a onda su strahovali hoću li se probuditi s teškim oštećenjem mozga jer sam predugo bio bez kisika.“
Lekcija o životu: „Sve površno shvaćam kao šalu“
Danas, četvrt stoljeća kasnije, obitelj Solbakken ponovno je na okupu, jača nego ikada, a onaj viralni poljubac s tribina zapravo je proslava samog života. Izbornik Norveške ističe da ga je ta trauma trajno oblikovala i naučila ga da dramu s nogometnih terena nikada ne prenosi u stvarni život. „Taj nas je događaj nevjerojatno zbližio i stvorio neraskidivu vezu punu ljubavi. Kada preživite tako nešto, površne stvari vas više ne dotiču. Danas život shvaćam barem napola kao šalu i ne dopuštam stresu da me slomi. Znam što je u životu uistinu važno“, zaključio je čovjek koji je pobijedio smrt, a sada piše povijest s Norveškom.
