Koliko je priroda istovremeno surova i čarobna dokazuju fotografije arktičkih lisica koje se probijaju kroz snijeg. Njihove sitne siluete u ogromnom bijelom prostranstvu zabilježene su u Hamiju na sjeverozapadu Kine. U tišini zimskog jutra, njihove sitne figure na trenutke su se gubile u bjelini, a zatim ponovno pojavljivale između nanosa koje je vjetar oblikovao u valovite grebene.
Vulpes lagopus porijeklom je sa Sjevernog pola. Životinja je to koja luta arktičkim tundrama i ledenjacima. Može biti dugačka i do pola metra a težiti do 4 i pol kilograma. Iako je patuljastog izgleda, njezin dugački krzneni rep čini ju dužom, a ujedno ju štiti od hladnoća tijekom mećava i temperatura ispod ništice. Tada se lisica čvrsto sklupča s nogama i glavom ispod tijela, pokrivena repom.
Kada bi njezino ime bili prevedeno doslovno, nazivali bismo je lisicom zečjih stopala. Šape su joj s donje strane obrasle dlakom. Iako joj je dlaka zimi bijela, ona se mijenja kako se mijenjaju godišnja doba pa ljeti postaje smeđa. Boja ovisi i o mjestu na kojem žive, ali i o leglu.
Njeno gusto, bogato krzno pomaže joj da preživi temperaturu od nevjerojatnih -80 stupnjeva Celzijusa. Po pitanju hrane nije nimalo izbirljiva, no najviše voli jesti leminge. Kad ih ne pronalazi pojest će i druge glodavce, a u krajnjoj nuždi i bobice, kukce te strvine.
Kad je riječ o ljubavi, odnosno razmnožavanju, polarne lisice su monogamne i mladunce donose u jazbinama s više izlaza. U prirodi prosječno žive oko četiri godine, a među rijetkim prirodnim neprijateljima ubrajaju se polarni vukovi i medvjedi, dok najveću prijetnju i dalje predstavlja čovjek. U ovom slučaju čovjek je pokazao da cijeni njezinu ljepotu. U toplim i mekim kućicama koje su stanovnici postavili čopor se poigrao ali i odmorio.
