Bunjevačke Hrvatice pretvaraju slamu u božićnu umjetnost: tradicija koja živi i danas
Zlatno klasje stoljećima je hranilo ljude i životinje diljem svijeta, no njegova priča ne završava žetvom. Na samom sjeveru Vojvodine, u Tavankutu u Bačkoj, bunjevačke Hrvatice slamu već generacijama pretvaraju u umjetnost – nježnu, strpljivu i duboko ukorijenjenu u tradiciji.
Iako se točno podrijetlo slamarskog stvaralaštva ne može sa sigurnošću utvrditi, pretpostavlja se da su još nekada davno djevojke, čuvajući stoku i živinu, od slame izrađivale sitne ukrase i nakit. Bila je to prirodna potreba za ljepotom i ukrašavanjem u svakodnevnom životu. – ispričala je za Hype Hrvatska Maja Buza Romić, slamarica koja je, u Etnografskom muzeju grada Zagreba, vodila predblagdansku radionicu izrade božićnih kuglica ukrašenih slamom.
Slamarski nakit i običaj dužijance
“Izrada ukrasa od slame posebno je povezana s dužijancom, tradicionalnim bunjevačkim žetvenim običajem. U početku je to bio obiteljski događaj – domaćini su okupljali radnike koji su odlazili u žetvu, takozvani „ris“, predvođeni bandašem i bandašicom.” – objašnjava nam Maja. “Po završetku žetve, žene su slamom kitile i sebe i muškarce, a najvještija među njima isplela bi vijenac od slame koji se nosio domaćinu.”
Godine 1911. dužijanca je dobila i crkvenu dimenziju, kada je običaj prenesen u crkvu, a slamnati vijenac postao simbol zahvale Bogu za urod te godine.
Od seoskog običaja do nematerijalne baštine
Danas se slamarsko stvaralaštvo nalazi u Registru nematerijalne kulturne baštine. Iako je u svojim počecima bilo dio svakodnevice i seoskih obreda, u suvremenom kontekstu ova se tradicija prilagodila novim vremenima. Tako su, uz klasične ukrase, nastale i božićne kuglice ukrašene slamom – spoj starog zanata i modernih blagdanskih običaja.
Nekada su se božićna drvca kitila anđelima i zvjezdicama od slame, dok je ukrašavanje kuglica relativno novija praksa, povezana s razvojem tehnike slika od slame. Za razliku od nekadašnjeg pletenja, danas se slama ravna, lijepi, izrezuje i aplicira na čestitke, pisanice ili božićne ukrase.
Tri sata rada za jednu kuglicu
Iako su motivi raznoliki, jedna se stvar nije promijenila – vrijeme potrebno za izradu. Za jednu božićnu kuglicu ukrašenu slamom potrebno je i do tri sata rada. Priprema slame sama po sebi može potrajati i sat vremena, što često iznenadi polaznike radionica. – priznaje nam Maja.
Slama se najprije namače kako bi omekšala, zatim se reže, otvara u trakice i „pegla“ nožićem kako bi se dobila ravna površina. Umjetnice pritom najradije koriste slamu s njive, jer je mekša, prirodna i netretirana, a različite vrste – poput ječma ili raži – nude razne nijanse i teksture.
Vješta slamarica objašnjava nam kako su za rad potrebni tek osnovni alati: male škarice, nožić, selotejp, ljepilo i, najvažnije, puno strpljenja.
Mašta kao jedino ograničenje
Nakon što se ruke naviknu na rad s ovim „prirodnim zlatom“, sve ostalo prepušteno je mašti. Svaka slamarka ima svoje omiljene motive – uz klasične božićne prizore poput anđela, svijeća i jaslica, na kuglicama se često pojavljuju i cvjetni motivi, salaši prekriveni snijegom, snjegovići, pa čak i Djed Božićnjak.
Iako možda zvuči neočekivano, jedna od autorica priznaje da na vlastitom božićnom drvcu nema nijedne kuglice od slame – sve ih, naime, redovito pokloni drugima. Ipak, sve ostalo ispod bora ostaje duboko povezano s bunjevačkom tradicijom.
Tradicija koju polaznice nose kući
Djelić te bogate baštine sa sobom su kući ponijele i polaznice radionice. Ručno izrađena božićna kuglica tako postaje više od ukrasa – ona je mala blagdanska oda tradiciji, strpljenju i umijeću bunjevačkih Hrvatica.
Video prilog s ove čarobne božićne radionice pogledajte OVDJE
