Prva olimpijska medalja u hrvanju od samostalnosti Republike Hrvatske konačno je na vidiku – iako fizički još nije stigla. Ivan Huklek, naš hrvački as, i dalje je u središtu pažnje nakon što je postao pravi simbol upornosti i borbenosti.
Medalje ne osvajaju oni koji ih zaslužuju, nego oni koji se za njih izbore. Iako priznaje da je osjećaj još uvijek polovičan jer medalja tek treba biti formalno potvrđena od strane Međunarodnog olimpijskog odbora, što će, kako kaže, potrajati još nekoliko mjeseci.
Prelomni trenutak i borbeni duh
Ivan se prisjetio i ključnog trenutka u borbi za medalju: “Došlo je do greške u meču, protivnik je promašio zahvat, ja sam reagirao i to je prelomilo meč. To je bila moja prilika i iskoristio sam je.” Iako priznaje da je osjećaj pobjede najveći, ističe da je njegova filozofija uvijek ista: “Pobjeda je pobjeda, bez obzira na stil meča. Ako nisi pobijedio, nisi bio dovoljno dobar u tom trenutku.”
Poznat kao napadački tip hrvača, Huklek voli rizik na borilištu, dok u privatnom životu ipak nastoji biti promišljeniji. “U životu ne riskiram previše, a s godinama ni u hrvanju više ne riskiram toliko,” priznaje s osmijehom.
Podrška kod kuće
Veliku ulogu u njegovom uspjehu ima i obitelj. Supruga Josipa i njihovo dvoje djece veliki su oslonac, pogotovo tijekom zahtjevnih sezona koje zahtijevaju i po pola godine intenzivnih priprema i turnira. Kad kod kuće, trudi se provoditi vrijeme s obitelji. Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, i s time se Ivan itekako slaže.
View this post on Instagram
Trener i prijatelj: borbenost iznad svega
Trener Danijel Janečić dodaje da Ivana krasi borbenost i strast koja se vidi i izvan borilišta. Poznat po svom karakteru, Ivan se u šali i sam opušta kroz “hrvačku košarku” – improviziranu igru koja kombinira hrvanje i košarku, i koja pokazuje njegovu strast prema natjecanju i timskom duhu.
Huklek naglašava i koliko je važno biti oprezan s lijekovima u vrhunskom sportu: “Vrlo je lako slučajno biti pozitivan na doping test ako ne paziš što uzimaš. Profesionalni sportaši moraju biti izuzetno pažljivi.”
Trenuci nakon meča
Nakon natjecanja, pravo slavlje ne izostaje – u Azerbajdžanu su se počastili janjetinom odnodno ovčetinom dostavljenom čak preko Glova, a on priznaje da je tjedan bez treninga bio puno teži od tjedna bez mesa. Svojim humorom i opuštenim pristupom Ivan pokazuje da je, unatoč napornom treningu i pritisku, ostao jednostavan i prizeman sportaš.
View this post on Instagram
Kako kaže sam Ivan, medalja je tek početak – vjeruje da će ova nagrada biti inspiracija za buduće hrvače i nada se da će netko uskoro nadmašiti njegov rezultat. Za sada, Hrvatska ponosno prati put Ivana Hukleka i raduje se dolasku prve olimpijske medalje u hrvanju nakon gotovo 30 godina.
Cijeli intervju pogledajte u nastavku
