Fritule, Advent i Domenica – već na prvu zvuči kao recept za dobro raspoloženje, i iskreno, on to i jest!. Uz nju svakako odgovara miris vanilije i šećera u prahu, a uz “fitulinke” koje su ove godine hit na Adventu, razgovor sasvim prirodno teče od slatkih zalogaja do obitelji, ljubavi, glazbi i planovima koji se protežu sve do 2030. godine.
“Već sam probala pola Adventa, ali što nisam – sad ću s tobom”
Uz adventsku gužvu i mirise sa svih strana, Domenica bez razmišljanja priznaje da je uvijek spremna na kušanje delicija s blagdanskih kućica. Pri odabiru okusa fritulinke dilema je trajala kratko — u borbi između pistacije i čokolade izabrana je pistacija, a razgovor lagano poveo do najomiljenijih okusa.
”Ako mene pitaš, ja sam uvijek za one najdomaćije, najobičnije fritule koje mi baka napravi – s grožđicama i posute sa šećerom. Ali pistacija mi je inače najdraža namirnica, pa kad mi upakiraš pistaciju u bilo što – ja volim.”
Za Domenicu, prosinac je mjesec kad se sve slaže kako treba – i fritule, i ritam, i osjećaj doma. Advent provodi između koncerata, putovanja i druženja, ali uvijek s istom misli na kraju mjeseca – povratak na Korčulu, među svoje.
View this post on Instagram
Putovanja su joj, kaže, oduvijek više od promjene pejzaža.
“Meni ti putovanja generalno znače otić negdje isprobavat hranu i kulture”, priznaje, smijući se. Turska joj je posebno zanimljiva, bliska domaćim okusima, a onda dodaje usporedbu koja otkriva koliko voli tu našu mjeru stvari: “Baklava koju sam probala u Mostaru… tu smo negdje.”
Iako u prosincu stalno juri između nastupa i snimanja, umorna nije.
”Dvanaesti mjesec mi apsolutno ništa nije teško kad znam da me čeka kraj mjeseca koji ću provest doma sa svojima na Korčuli.”
Ta rečenica najbolje opisuje njezinu ravnotežu između posla i privatnog – onog što mora i onog što stvarno želi.
View this post on Instagram
“Uvik sam doma za Božić”
Za nju nema dileme – Božić je rezerviran isključivo za dom, pidžamu i bliske ljude.
“Uvik sam doma za Božić. To mi je nešto što ne preskačem.”
U šali kaže da ne postoji ponuda koja bi je tada mogla odvući iz njezine kuće, a tu rutinu ne bi mijenjala ni za što.
“To mi je jedini dan u godini kad želim bit cili dan u pidžami, bit sa svojima.”
A “svojima”, kako kaže, misli široko – obitelj, rođaci i dečko Ivan, s kojim već godinama dijeli zajedničke blagdane. Tradicija je jasna – ručak kod njegova tate, pa obilazak po otoku, čestitanja i pokloni.
“Kad ja rečem ‘sa svojima’, meni je to širok pojam.” I to široko, to obiteljsko, zapravo je ono što ju definira.
Ljubav je otočka priča
Kad se spomene ljubav, Domenica reagira smijehom i laganom nelagodom – ne zato što ne želi pričati, nego zato što to jednostavno živi prirodno, bez velike potrebe za objašnjenjima.
“Upoznali smo se na otoku… to je naša mala otočka priča.”
Njezina baka, kako kaže, “užasno je slatka” i uvijek će pitati sve, a obitelj ne pritišće s pitanjima “kad ćete na korak više”. Ponekad se provuče pokoja rečenica iz koje se nasluti što bi željeli, ali ona sve pušta svojim tempom.
“Ja ti živim svoj život i nekako sam ‘go with the flow’.”
O vezi dugoj više od desetljeća govori s puno zrelosti.
“Jako je bitno da se pratite.”
Zajedno su rasli, prošli puno faza i, kako kaže, uspjeli iz toga izrasti još bliže. Što ju kod njega i danas osvaja, ne razmišlja dugo.
“Njegova empatija. To međusobno razumijevanje i podržavanje – to mi je broj jedan.”
“Medenjak”, božićna nostalgija i pogled do 2030.
Kad se spomene njezina pjesma “Medenjak”, izdana 2020., Domenica se nasmije – ne može vjerovati koliko je vremena prošlo.
“To je zapravo moja jedina božićna pjesma, ali volim taj duh, tu toplinu.”
Božićne pjesme sluša i tjednima prije nego što se zapali prva svijeća na adventskom vijencu, a iako zasad nema novu blagdansku skladbu u planu, ideja joj sve češće pleše po glavi.
View this post on Instagram
A onda dolazi onaj trenutak koji spaja sadašnjost i budućnost, veliki koncert u Areni Zagreb. 08. studenog 2030. godine, datum je koji su njezini obožavatelji već upisali u kalendare. Domenica priča s osmijehom o ljudima koji taj dan doživljavaju kao simbol vjere da će sve biti dobro.
“Vesele me priče kako ljude moj koncert veže za neku daleku budućnost… i da ćemo 08.11.2030. biti zajedno sa mnom na tom mistu.”
Dok priča o tome, nije teško zamisliti je kako i tada, između pjesama i putovanja, zadrži isti onaj osjećaj topline, skromnosti i zahvalnosti koji sada nosi. Jer koliko god se svijet mijenjao, neke stvari ostaju jednostavne – fritule, pjesma i oni “svoji” zbog kojih sve ima smisla.
Cijeli razgovor pogledajte na YouTube kanalu HYPETV HRVATSKA.
