Smijeh joj je, kaže, stalno u životu. Čak i kad ga nema oko nje, Stela Rade ga nekako sama prizove.
„Ako me drugi ne nasmijavaju, ja sebe na neku foru nasmijem“, priča nam među šarenim lopticama u Muzeju smijeha u Zagrebu. „Uvijek zezam druge ljude, kod mene je smijeh stalno.“
Prisjeća se nastupa na punom trgu. Na glavi naglavni mikrofon, publika čeka, a ona iza bine šapne mami: „Ajme mama, njih je puno.“ Naravno, svi su to čuli. „Oni se počnu smijat, ja se počnem smijat i cijeli trg hihi haha.“
„U svemu nađem nešto smiješno… i kad se ne trebam smijat – ja se smijem.“
View this post on Instagram
„Ja sam – glazbenica“
Na pitanje tko je zapravo Stela Rade, nema puno filozofije.
„Ja kažem – glazbenica. To obuhvaća i pjevanje i harmoniku i druge instrumente.“
Iz Jaske je došla do većih pozornica i svoje turneje, a ključni klik dogodio se u – školi.
Upisala je medicinsku, ali misli su bile samo na glazbi. „Svaki dan sam dolazila u školu sa slušalicama, pisala tekstove… tu sam shvatila: ok, to je to.“
Kaže da se nije radikalno promijenila, samo – oslobodila.
„Naučila sam živjet i uzet sve što ti život nudi.“
View this post on Instagram
Harmonika, predrasude i „Harmonikom po svijetu“
Harmonika je njen zaštitni znak, ali i instrument oko kojeg se i dalje vežu predrasude.
„Najgore je što se tvrdi da žena neće moć svirat kao muškarac“, kaže. „A najbolje mi je kad kažu: ‘Super sviraš, a žensko si.’“
Na nastupe joj sve češće dolaze mlađe cure.
„Dolaze curice i kažu da su upisale harmoniku zbog mene. Baš ima tih slučajeva i drago mi je da sam malo pogurala.“
Turnejom „Harmonikom po svijetu“ želi, kaže, ispričati dvije priče – putovati i žanrovski širiti priču.
„Harmonika je svjetski instrument. Velik dio nastupa pjevam, ali harmonika je poveznica i kroz nju želim objasniti neke stvari.“
View this post on Instagram
Singlovi, potpis i pjesma koja ju „dere“
Posljednjih mjeseci njezini singlovi izlaze jedan za drugim – „Dođeš mi“, „Voli me, ne voli“, „Rakia & muzika“.
„Mislim da je jedini pravi potpis – moj glas“, kaže. „Puno sam se žanrovski tražila, pokušavam sve što volim staviti u jednu pjesmu. Nekad uspješno, nekad ne.“
„Dođeš mi“ je prvo bila zamišljena za drugu izvođačicu, ali je na kraju ostala – njezina. „Cijelo vrijeme smo pričali da bi bila za Sementu Rajhard, ali kad je pjesma završila, rekla sam: ‘Oprosti, ta pjesma je moja.’“
Najviše je emotivno pogađa „Spasi nas“:
„Smijem se, ali skoro plačem… To je pjesma koja ostaje između mene i te osobe.“
View this post on Instagram
Nesreća, život i ljubav
Teška prometna nesreća promijenila ju je, ali ne onako kako bi se možda očekivalo.
„Više sam počela živjet život. I prije, ali poslije pogotovo – krenula sam s više aktivnosti, instrumenata, pjesama, jer sve u trenu može završiti“, kaže. „Što se posla tiče, sve je to bila pozitivna priča za mene.“
Teške emocije najradije izbacuje kroz glazbu.
„Bitno mi je da kroz svoje pjesme mogu izbaciti to što nosim. Ne želim bježati od emocija.“
Ljubavni život joj je česta tema pitanja, ali na to se ne ljuti. „Simpatično mi je, samo taj dio pokušavam ostaviti za sebe“, kaže, pa ipak iskreno doda:
„Jako mi je teško naći ljubav u pravom smislu jer sam stalno na sve strane i teško je nekome posvetiti vrijeme. Ali moguće je.“
„Naravno da želim tu pravu ljubav. Smisao života je imati partnera i obitelj, a sve ostalo dolazi poslije.“
View this post on Instagram
Roza sve – ili ništa od toga
Roza kosa, tetovaže, harmonika, auto… sve je to – ona.
„To sam totalno ja. Roza boja je spontano došla, ali kad vidim rozu boju, mene to vuče da to imam“, priča. „Drago mi je da su se ljudi na to nakačili.“
Must have za stage su joj roze detalji: torbica, maskica, nokti, harmonika, pa i auto kojim dolazi na nastup.
Bilo je i pokušaja da je „ispeglaju“.
„Rekli su mi producenti: ‘Budi normalnija.’ Ali ako ne mogu biti to što jesam – ništa od toga. Svi su htjeli napravit nešto što nisam.“
View this post on Instagram
Beograd nudi sve, Zagreb je dom
Beograd joj je otvorio nova vrata, ali Zagreb je ostao baza.
„Beograd nudi sve, i još više – i tu sam se malo pogubila“, priznaje. „Onda sam se vratila u Zagreb i pronašla.“
„Hrvatska mi daje sigurnost, osjećaj doma i pripadnosti. Beograd je da mogu otić na par dana i da ostane egzotičan.“
Na kraju se složi s možda najjednostavnijom rečenicom u cijeloj priči – „Svugdje je lijepo, ali je doma najljepše.“
A u njenom domu, čini se, mjesta za smijeh ima – uvijek. Cijeli razgovor pogledajte na HYPETV HRVATSKA.
