Zabijelio se vrh Medvednice, prvi put ove zime, trebalo je to biti ušuškano, mirno i spokojno jutro u Zagrebu. Ali u maglu se umiješao dim i to onaj zlokobni, crni, sumorni sukljajući sa simbola medijske povijesti i kulture… zgrade koju smo svi još kao klinci gledali u čudu, s dozom znatiželje, kao nekog misterioznog diva, koji pomno prati sve što se zbiva daleko u njegovu podnožju i upija, žvače, danonoćno analizira i štampa, piše, lomi…ispisuje stranice povijesti, koja s današnjim danom završava u pepelu i sada tek sjećanjima.
Nije važno jeste li rođeni Zagrepčanin ili ne, kad bi vam netko rekao nađemo se kod Vjesnika, svi su znali točno gdje trebaju biti. Na križanju Savske ulice i Slavonske avenije, gdje je ponosno stajala ova legendarna zgrada, preko noći pretvorena u otužni kostur. Čini se sve gotovo pa sudbinski….1964., u samim počecima obrglila ga je Sava poplavivši Zagreb, a sada je progutan u plamenu.
Šokirana lica prolaznika, kojima je tek jutro otkrilo apokaliptične scene, suočena su s jednom nelagodno misli, ostaje li nam polako u metropoli išta doli obrisa kultnih mjesta kakav je bio Vjesnik.
Na društvenim mrežama neki su umjetnici već posvetili svoj hommage, ovom sada neprepoznatljivom znamenu Zagreba.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
KAKO JE NASTAO I RASTAO VJESNIK?
Vjesnik je bio i ostao simbol novinarstva u Hrvatskoj.
Davnog 24. lipnja 1940. izašao je prvi broj lista, tada nazvan Politički vjesnik, i to uz tiskarsku pogrešku: umjesto Vjesnik na naslovnici je pisalo Vijesnik. Ove znamenite novine pokrenute su u ilegali, a već godinu kasnije dobile su novo ime – Vjesnik radnog naroda. Tijekom sljedećih pet godina redakcija je mijenjala lokacije po cijeloj Hrvatskoj, da bi se od 1945. list ustalio i počeo izlaziti kao dnevne novine, pod nazivom koji je zadržao do kraja – jednostavno Vjesnik.
Šezdesetih godina Vjesnik doživljava svoj vrhunac: raste broj dopisnika, ali i izdanja. Među publikacijama koje su tada izlazile bili su Studio, Start, Vikend, Svijet, Izbor, Kvit, Danas, Arena, Erotika, Romani i stripovi, Vjesnik, Večernji i Sportske.
Vjesnik je djelovao punih 72 godine i bio je čak i pionir internetskog novinarstva u Hrvatskoj. Osim toga, zanimljivost je bila i prva “zračna pošta” između katova i redakcija, koja je omogućavala brži rad, a tekla je preko posebnih cijevi pod pritiskom za dostavu pošiljki. Ipak, nije izdržao promjene vlasti i politička previranja. Posljednji tiskani broj objavljen je 20. travnja 2012., a portal vjesnik.hr prestao se ažurirati 26. lipnja iste godine.
Arhitektonska ikona Vjesnika
Vjesnikov neboder, visok 67 metara i raslojen u 16 katova, u vrijeme svoje izgradnje postao je svjetionik modernizma i dokaz ambicije jednog grada. Djelo arhitekta Antuna Ulricha, rođeno iz natječaja raspisanog 1957., rastezalo se kroz devetogodišnju gradnju, od 1963. do 1972., koju su usporavale financijske i organizacijske bure.
Kada je napokon uzdignut, neboder je zablistao kao jedan od tehnološki najnaprednijih u Europi. Njegova reflektirajuća opna, utopljena u kombinaciju toplih smeđih i narančastih tonova, isticala ga je u svakoj gradskoj perspektivi. Na krovu se poput krune uzdizao radiojarbol, a cijela je kompozicija nosila duh američkih poslovnih zgrada sredine 20. stoljeća.
Kako su godine prolazile, pojedine staklene plohe su pucale i mijenjale se onima u nešto drugačijim nijansama. Upravo je taj neplanirani kolaž boja postupno stvorio osebujan mozaični karakter pročelja, po kojem je Vjesnikov neboder prepoznatljiv u novijoj povijesti grada.
Tiha, polagana i sigurna propast kultne zgrade
Vjesnikov polagani raspad najbolje je još 2024. opisao novinar Indeks.hr-a Dubravko Grakalić.
Prema informacijama u njegovu tekstu proces gašenja Vjesnika kao izdavača i tiskare te njegovo prelazak u državno vlasništvo započeo je u veljači 2022., kada je donesena odluka o prodaji uredskih prostora na Slavonskoj aveniji državi, za 47 milijuna kuna. Tvrtka je već tada poslovala s gubitkom od oko 8,5 milijuna kuna.
U ljeto iste godine Fond za obnovu uselio je u dio kompleksa poznat kao “položeni neboder”. Do kraja 2022. država je otkupila preostale suvlasničke udjele Vjesnika d.d., uključujući zgradu tiskare, katove nebodera i urede u aneksu. Prostorije bivših redakcija tako su podijeljene između države i privatnih tvrtki poput VLM Cvjetni nekretnine i Allegheny Financiala.
Kompleks je legaliziran 2014., a privatni suvlasnici radili su i na pokretanju etažiranja, iako bez potpore većinskog vlasnika. Tek ulaskom države u vlasničku strukturu, ističu, stvoreni su uvjeti za dovršetak etažiranja i početak revitalizacije.
Suvlasnici su se složili kako se kompleks treba obnoviti i komercijalno aktivirati. Neslužbeno, odustalo se od ideje o hotelu; vjerojatniji je bio razvoj poslovnih prostora za najam ili prodaju. Ministarstvo prostornog uređenja već je adaptiralo oko 2000 m² za vlastite potrebe i preselilo dio arhive, a Konzum plus, s udjelom manjim od 11%, navodi da odluke o uređenju ne ovise o njima, nego o dogovoru svih suvlasnika.
Potencijal kompleksa
Prema neslužbenim informacijama, postojao je razrađen projekt potpune obnove nebodera u moderni poslovni toranj, no detalji se nisu iznosili javno. Stručnjak za nekretnine Boro Vujović tada potvrđuje da je riječ o vrlo vrijednom prostoru koji bi, nakon modernizacije, mogao postati izvanredno poslovno središte.
U zaključku, kompleks Vjesnika smatrao se objektom s velikim razvojnim potencijalom, čiji bi se pravni i građevinski problemi mogli riješiti ulaskom države i provedbom etažiranja.
Kraj jedne ere
Od velikog potencijala ostalo je zgarište. Što će s ovim, kako su ga Zagrepčani zbog boje zvali, „čokoladnim tornjem“ biti sada, neizvjesno je.
Hoće li njegov pougljenjeni kostur doživjeti potpuno urušavanje u zaborav poput tiskovina koje su se u njemu nekad rađale i hoće li se neki novi klici, umjesto kod Vjesnika nalaziti kod hotela xy, ili poslovnog tornja…teško je i zamisliti.
Mi milenijalci, koji smo ovu staklenu grdosiju koristili kao kompas za rendez-vous i dalje ćemo se nalaziti „kod starog Vjesnika“.
