Jutro nakon što je plamen progutao Vjesnikov neboder u Zagrebu, stanovnici su u šoku. Nekadašnji simbol moćnih medija, 67-metarski toranj, postao je poprište razornog požara. Okolne su ceste zatvorene, prolaznici se okupljaju i promatraju strašan prizor.
Među brojnim zabrinutim građanima, emocije su najintenzivnije među bivšim radnicima Vjesnika i stanarima iz susjedstva. Njihove riječi otkrivaju da je ovaj požar mnogo više od pukog incidenta – on je metafora za višegodišnje zanemarivanje hrvatskog medijskog nasljeđa.
Od šoka do osjećaja iznevjerenosti
Bivši radnici i stanovnici okolnih naselja otvoreno govore o osjećaju užasa i ljutnje zbog zapuštenosti objekta u vlasništvu države:
„A čujte što reći – nije učinjeno ono što treba. Ovo je užas da takav objekt gori. Ne možeš ga ugasiti, to sve treba srušiti. Armirani betonski objekt, to više nema stabilnost, pada beton,“ kazao je jedan od okupljenih, izražavajući zabrinutost za statiku zgrade.
Drugi naglašavaju dugogodišnje propadanje kompleksa: „Iz Novog Zagreba sam, nekad sam radio gore. Grafičar sam, 40 godina u tiskari – od 1964. do 2006. Osjećam se užasno. To je moj radni vijek. Što da vam kažem… Ruševina. Nitko nije vodio brigu godinama. Stoji prazno, nitko ne ulaže. Malo je država kriva.“
Foto: Hypetv.hr
Stanari iz susjedstva jutro su dočekali u nevjerici: “Jako smo šokirani. Tu smo u susjedstvu – tko zna što će se dalje događati… Vjerojatno će srušiti i ispočetka graditi. Naravno da smo šokirani, ne znamo što se dogodilo. Svakome je žao, to je strašno. Kultna zgrada,” rekla je jedna Zagrepčanka.
Laganini FM, KATAKLIZMIČNO JE, ALI MI ĆEMO SE VRATITI!
Foto: Privatni album
Posebno emotivna bila je izjava Kornelija Hećimovića, voditelja jutarnjeg showa s radija Laganini FM, čije su prostorije bile smještene na 16. katu Vjesnika. Za njih je požar predstavljao izravan udarac na radno mjesto i dio povijesti lokalnog etera:
„Dvadeset godina smo bili gore, na 16. katu Vjesnika – kao Plavi, kao Soundset, različita imena, ali ista emocija… zagrebački radio povezan sa slušateljima. Svi su nas voljeli, javljali su se, slali poruke… Materijalna šteta – mikrofoni, miksete, ploče, kompjuteri – to je manja stvar. To se da nadomjestiti. Ali mi ćemo se vratiti.Radimo na rješenju da emitiramo negdje drugdje, privremeno, već od sutra ujutro. Ne želim zvučati patetično, ali ovo je kataklizmično. Ali sreća je da smo živi i zdravi. Vratit ćemo se, apsolutno.“
PEPEO I SJEĆANJE, GORKO PITANJE IZNAD IZGORJELOG SIMBOLA
Požar u Vjesniku tako postaje više od puke materijalne štete ili vatrogasne intervencije. On je bolan, vizualni simbol propasti jedne epohe – zlatnog doba hrvatskog tiska, ali i kroničnog zanemarivanja vrijedne državne imovine. Dok se dim još uvijek nadvija nad Savskom cestom, sa sobom nosi pepeo ne samo papira i instalacija, već i djeliće radnih vijekova, sjećanja i ponosa. Dok se čeka odgovor statičara i odluka Vlade o sudbini ruševine, ostaje gorko pitanje: Je li plamen u jednom danu završio ono što je desetljećima činila nebriga, pretvorivši simbol medijske moći u tihi i izgorjeli spomenik neprocjenjivog gubitka?
