Simona Mijoković: Iz tame ovisnosti i boli do svjetla vjere i novog života

Životna priča bivše manekenke i pjevačice Simone Mijoković (Gotovac) priča je o radikalnoj preobrazbi — od života obojenog bludom, ovisnošću i bulimijom, do predanog obiteljskog života, majčinstva i vjere. Od blještavila naslovnica i medijskog fokusa do dubokog mraka i ponora. Svoje, malo je reći, potresno svjedočanstvo, Simona je ovjekovječila knjigom.

Simona, što te potaknulo da napišeš knjigu o svom životu?

– Kad se srce odazove na svjedočanstvo, tada više nema pogleda unatrag – što je bilo, što je bol. Isus je uzeo sve naše boli na križ.
Ova knjiga prvenstveno je meni na izgradnju.

Pisala si o temama o kojima je ženama teško i govoriti, a kamoli pisati – o gubitku nevinosti, odnosima s muškarcima, ovisnostima… Kako danas gledaš na to razdoblje?

– Danas gledam na to kroz Božje oči. Žena je stvorena da živi u čistoći i čednosti, do sakramentalnog života, s muškarcem koji će biti jedno tijelo s njom.
Kada sam se udala za svoga supruga Stanislava, mi nismo imali bračno darivanje. Živjeli smo čistoću tijela, svjedočili je i poticali druge na to.
Danas se mnogi mladi smiju tome, ali to je put koji donosi mir i oslobođenje. Treba gledati u Gospodina, živjeti ono na što nas je On pozvao.

U knjizi pišeš i o heroinu, bulimiji, pobačajima, izgubljenom djetinjstvu…

– Moje prijateljice često mi kažu: „Ne možemo vjerovati da si ti ikada imala cigaretu u ruci, a kamoli nešto drugo.“
Ali to je ono što Bog čini – On skida starog čovjeka i oblači novog, kroz sakramente i potpuno predanje.
Naravno da nisam ravnodušna prema svojoj prošlosti. Svjesna sam da sam živjela u tami grijeha i bezakonja, ali isto tako znam da je Bog strpljiv i milosrdan. On je bio sa mnom tada, sa mnom je i danas.

Što ti je bilo najteže otvoriti – što ti je najdublje „zagrebljeno“ srce?

– Oprost.
Moje srce je prvenstveno oprostilo i pozvano je na oprost. Kada srce oprašta, tada ljubi. Tada može zahvaljivati, ne gledati ono što je bilo, nego što Bog danas čini.

Koliko si plakala dok si pisala knjigu?

– Plakala sam.
Knjiga je nastajala dok sam imala operaciju kralježnice i maternice, dok je Gabrijela odlazila svojim putem, dok je Gospodin spašavao mog sina Mihaela.
Mnogo toga se prelamalo kroz suze, ali i kroz Božju pobjedu. Dok sam pisala, gledala sam Njegovo živo svjedočanstvo – iako nisam uvijek razumjela što mi se događa.

Sjećaš li se trenutka kada si shvatila da zaista postoji izlaz iz svega ružnog?

– Da.
To je bilo kada sam prvi put došla na Tabor, k pateru Zvjezdanu. Tamo sam upoznala moju duhovnu majku Katu.
Tada sam osjetila – Bog me ljubi, Bog me treba, ja sam dragocjena. Bog mi oprašta i prihvaća me takvu kakva jesam. I tada sam shvatila – On ima plan, novi početak za moj život.

Koliko je bilo teško oprostiti sebi i drugima?

– Najteže je bilo oprostiti sebi.
Pogotovo na egzorcizmima kod patera Petra Vrabca u Sloveniji. Najviše sam se borila s tim da sam ljubljeno dijete Božje, da me Bog želi i voli.
Cijeli život nosila sam uvjerenje da ne vrijedim, da sam glupa, da moram glumiti neku lutku da bih bila prihvaćena.
Ali Bog ne gleda vanjštinu – On gleda srce.

Možeš li opisati svoje iskustvo egzorcizma?

– Ne bih ulazila u detalje, jer to nije za svakoga. Duh svijeta uvijek je neprijatelj Kristu i uvijek će ismijavati ono što ne razumije.
Ali najvažnije je ostati u Gospodinu – u Njemu je pobjeda.

Bilo je teško?

– Ovo je dolina suza. Na toj uskoj stazi nije lako. To je put borbe – ali put koji vodi do svjetla.

Živjela si javni život, a zapravo si iznutra patila. Preispituješ li se danas zbog toga?

– Ne.
Kod mene je uvijek isti put – „Bože, Ti sve znaš.“
On jedini zna zašto sam to sve morala proći. Moja djeca ne znaju za lik Simone Gotovac. Oni znaju tko je Simona Mijoković – njihova majka, koja se trudi, koja ima slabosti i grijehe, ali je upoznala Boga.

Znači, nisi „izbrisala“ staru Simonu?

– Ne.
Da nema stare Simone, ne bi bilo nove.
Simona Gotovac je dio mene – ona koja je lutala u tami i živjela za svjetlo ovoga svijeta. Ali Gospodin mi je pružio ruku, dao novo ime, novo prezime, novu obitelj i djecu.

Kako su tvoji najbliži reagirali kada si rekla da pišeš knjigu?

– Bilo je svakakvih osjećaja.
Ali najvažnije mi je da moje srce moli za svakog člana moje obitelji.

Jesu li je pročitali?

– Nitko još nije čitao.
Stanislav zna dijelove, ono što sam mu govorila i slala mailom.
On ima beskrajno povjerenje u mene. Uvijek mi kaže: „Simona će doći do Isusa do kraja. Ne zadržavaj ništa, sve neka bude u Njemu i za Njega.“
Jer, još mnoge Simone lutaju ovim svijetom, mnogi mladi skrivaju tajne od roditelja, mnogi brakovi su zatvoreni. Ako se samo jedna duša spasi, vrijedi.

Kako su djeca?

– Bogu hvala, dobro su.
Stariji idu u školu, mala u vrtić. Mihaela još ne dajem u vrtić, bit će doma do treće godine.
Kuham, spremam, zajedno slavimo rođendane.
Imamo malu zajednicu koja prvenstveno služi Gospodinu. Nismo savršeni – da jesmo, ne bismo trebali ispovijed – ali trudimo se držati jedni druge za ruku.

Tvoja kći Gabrijela postala je majka – znači, postala si baka?

– Da, Gabrijela je postala majka.
Ja sam baka i Bogu hvala što se odazvala pozivu života. Rekla je „da“ životu i to je meni najveća radost i snaga.

O Simoni su na promociji njezine knjige govorili i njezini najbliži, oni koji su bili uz nju na ovom putu.

KATA JUČIĆ: „Kad sam je prvi put vidjela na Taboru, bilo je prestrašno“

„Kada mi je pater Zvjezdan rekao: ‘Kata, evo ti Simonu, uzmi je, budi uz nju, ona nema nikoga’, nisam ni znala koliko je to duboko. Zaista nije imala nikoga. Prvi put kad sam je vidjela na Taboru, bilo je prestrašno“, prisjeća se Kata, Simona duhovna majka i pratiteljica na putu obraćenja.

FRA PETER VRABEC, egzorcist: „Imala je teške reakcije na molitvu, ali nije odustala“

„Bile su jake reakcije. U više navrata pala je na pod, morali smo je malo pridržavati. No, ono što me dojmilo jest da nije odustala“, govori fra Peter Vrabec, egzorcist koji je sudjelovao u Simoninoj duhovnoj borbi.

ALKA VUICA: „U njoj sam uvijek vidjela divnu dušu“

„Znam je još iz vremena kad je živjela s Antom, kad je bila željna svega. Ja sam joj napisala najveći hit. Uvijek mi je bila preslatka. Uvijek sam u njoj vidjela divnu dušu“, prisjeća se pjevačica i kantautorica Alka Vuica.

STANISLAV MIJOKOVIĆ: „Znao sam sve, ali sada je nova žena“

„Znao sam sve, ali opet, to je jedna mlada djevojka koja je očigledno puno trpjela – kao djevojčica i kasnije kao žena. Ona sada više nije ista; ona je nova žena, ponovno rođena u Kristu“, govori Simoničin suprug, Stanislav Mijoković.

Malo je javnih osoba koje su spremne tako iskreno i ogoljeno progovoriti o najtežim životnim temama. Iz kaosa ovisnosti, ranjenih odnosa, bulimije i pobačaja, Simona Mijoković godinama ipak korača prema svjetlu. Ono što danas najviše plijeni pozornost u njezinim svjedočanstvima jest – silan mir i radost koja izvire iz vjere.

Cijeli intervju pogledajte OVDJE