Da je živ, legendarni Halid Bešlić danas bi slavio svoj 73. rođendan. Umjesto slavlja, pjesme i okupljanja kakva su desetljećima pratila čovjeka čiji je glas obilježio generacije diljem regije, ovaj je datum donio tihu tugu i sjećanje na pjevača koji je publiku osvajao jednostavnošću, toplinom i pjesmama koje su ulazile ravno pod kožu.
View this post on Instagram
Na dan očeva rođendana na društvenim se mrežama oglasio njegov sin Dino Bešlić, podijelivši objavu koja je u trenu dirnula tisuće ljudi. Uz fotografiju s jednog od mnogobrojnih Halidovih koncerata – onih večeri na kojima je publika od prvog do posljednjeg takta pjevala uglas s njim – Dino je napisao riječi koje svjedoče o praznini koju nijedno vrijeme ne može ispuniti.
“Danas bi ti bio 73. rođendan, tata moj. Da mi je samo još jednom zagrliti tebe i mamu i čuti vaše glasove. Otišli ste jedno za drugim, a sa sobom odnijeli dio mene. Nedostajete mi više nego što riječi mogu opisati. Volim vas zauvijek.”

Objavu je popratio jednim od očevih bezvremenskih klasika, pjesmom “U meni jesen je”, te simbolima bijelog goluba i crvenog srca. Upravo ta kombinacija fotografije s pozornice, stihova koji su obilježili toliko života i iskrene sinovljeve boli izazvala je lavinu poruka podrške i sućuti.
Iza Dine je razdoblje nezamislive obiteljske tuge, jer je u svega nekoliko mjeseci izgubio oba roditelja. Halid Bešlić preminuo je 7. listopada 2025. godine nakon borbe s teškom bolešću, ostavivši za sobom neizbrisiv trag na regionalnoj glazbenoj sceni i publiku koja ga nikada nije doživljavala samo kao zvijezdu, već kao svoga čovjeka. Samo nekoliko mjeseci kasnije, u lipnju 2026. godine, preminula je i njegova supruga i Dinina majka Sejda, koja je 4. lipnja pokopana na sarajevskom Gradskom groblju Bare, odmah pokraj čovjeka s kojim je provela život.

Otkako je ostao bez roditelja, Dino se povremeno javlja na društvenim mrežama čuvajući uspomenu na njih i zahvaljujući svima koji su mu pružali utjehu u najtežim danima. Ipak, malo koja objava tako snažno pogađa kao ova na rođendan čovjeka čije pjesme i dalje žive na svakom slavlju, u svakoj kafani i u svakom domu – dok njegovim najbližima najviše nedostaje ono najjednostavnije: još jedan zagrljaj i poznat glas.