Diljem svijeta danas, 20. studenoga, obilježava se Svjetski dan djece, datum koji podsjeća na jednu od najvažnijih globalnih obveza, zaštitu najmlađih i osiguravanje uvjeta u kojima svako dijete može sigurno rasti, učiti i razvijati se. Taj datum nije odabran slučajno: upravo je 20. studenoga 1959. godine Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a točno trideset godina kasnije, 1989. godine, i Konvenciju o pravima djeteta, najšire prihvaćeni međunarodni dokument o ljudskim pravima u povijesti.

Cilj obilježavanja ovog dana nije samo slavljenje djetinjstva, nego i podsjećanje odraslih, institucija i država da prava djece nisu mrtvo slovo na papiru – od prava na život, zdravlje i obrazovanje do zaštite od svakog oblika nasilja, zanemarivanja i diskriminacije.
Poruke iz Hrvatske: “Naša je dužnost čuti djecu”
Povodom Svjetskog dana djece oglasio se i ministar rada i socijalne politike Alen Ružić, poručivši da svako dijete ima pravo na sigurno djetinjstvo, ljubav, obrazovanje, podršku i jednake prilike, uz naglasak da sustav mora prepoznati potrebe onih kojima je pomoć najpotrebnija.
“I djeca se često rađaju s različitim startnim pozicijama, a na nama je da im omogućimo da kasnije kroz život postanu ravnopravni u trci. Naša je dužnost čuti djecu, štititi njihova prava i osigurati da baš nijedno dijete ne bude zaboravljeno.”
Ministar je istaknuo važnost ulaganja u ranu intervenciju i podršku obiteljima, poručivši da djeca nisu samo budućnost nego i najveća odgovornost društva već danas. U sklopu obilježavanja sudjelovao je i na konferenciji “Dijalog generacija – zaštita djece i javne politike”, održanoj u suradnji s pravobraniteljicom za djecu Tatjanom Katkić Stanić i Mrežom mladih savjetnika, na kojoj je uz ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damira Habijana razgovarao s djecom i mladima, uključujući i one iz sustava alternativne skrbi.

Kakva je zapravo pozicija djece u Hrvatskoj?
Iako Hrvatska ima razvijen zakonodavni okvir i formalno jamči visoku razinu zaštite dječjih prava, praksa i podaci nadležnih institucija pokazuju da položaj djece u zemlji i dalje prate ozbiljni izazovi, osobito kada je riječ o jednakim prilikama koje se na ovakve datume najčešće spominju.
-
Rizik od siromaštva i nejednake startne pozicije: Prema podacima Državnog zavoda za statistiku i Eurostata, u Hrvatskoj je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti i dalje otprilike svako peto dijete (oko 18 do 20 posto djece). Razlike su posebno izražene između urbanih središta i ruralnih ili slabije razvijenih krajeva, gdje djeca teže dolaze do vrtića, kvalitetnih izvannastavnih sadržaja i stručne podrške.
-
Mentalno zdravlje i manjak stručnjaka: Posljednjih godina stručnjaci i Ured pravobraniteljice za djecu kontinuirano upozoravaju na porast anksioznosti, depresivnih simptoma i emocionalnih teškoća kod djece i mladih. Istodobno, u sustavu kronično nedostaje dječjih psihijatara, psihologa i logopeda, zbog čega se na dijagnostiku i terapiju u javnom sustavu čeka mjesecima.
-
Nasilje nad djecom i vršnjačko nasilje: Sve veći problem predstavlja i nasilje – kako u obitelji, tako i među vršnjacima u školama i na internetu (cyberbullying). Izvješća pravobraniteljice za djecu iz godine u godinu bilježe porast prijava povreda dječjih prava u području nasilja i zanemarivanja, dok digitalno okruženje donosi nove oblike zlostavljanja i izloženosti štetnim sadržajima s kojima se ni roditelji ni škole često ne znaju nositi.
-
Sustav socijalne skrbi i rana intervencija: Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi te djeca s teškoćama u razvoju posebno su ranjiva skupina. Unatoč pomacima u udomiteljstvu i deinstitucionalizaciji, smještajni kapaciteti i dalje su preopterećeni, a roditelji djece s teškoćama često upozoravaju na dugotrajne administrativne postupke, neujednačenu dostupnost asistenata u nastavi i nedovoljnu podršku u lokalnim zajednicama.

Svjetski dan djece tako u Hrvatskoj ostaje puno više od prigodne čestitke, podsjetnik da se stvarna briga za najmlađe ne mjeri porukama u studenome, nego brzinom kojom dijete dobije psihologa, mjesto u vrtiću, zaštitu od nasilja i priliku da odrasta bez straha i oskudice.