Britanski glumac Robert Pattinson ovih je dana glavna zanimacija medija nakon što je potvrđeno da će preuzeti ulogu Jamesa Bonda, no njegova fizička sprema i izgled nisu uvijek bili nešto čime se ponosio. Dapače, glumac je ranije otvoreno govorio o nesigurnostima i problemima s vlastitom slikom tijela, otkrivši da je tijekom najveće popularnosti koju mu je donijela saga Sumrak prolazio kroz razdoblje obilježeno tjelesnom dismorfijom i snažnom tjeskobom.
Pattinson je o tome govorio još 2013. godine u razgovoru za australski Sunday Style. Priznao je da ga je prije javnih događanja obuzimala velika nervoza, ali i da je bio izrazito nezadovoljan vlastitim izgledom.

“Imam puno tjeskobe, sve do trenutka kada izađem iz automobila i stignem na događanje, a tada ona odjednom potpuno nestane. Do tog trenutka sam potpuno izvan sebe. Tjelesna dismorfija, općenito golema tjeskoba”, ispričao je tada.
Otkrio je i da nije imao isklesane trbušne mišiće, da je mrzio odlaziti u teretanu te da mu je pomisao na skidanje majice stvarala nelagodu.
“Nikada ne želim skinuti majicu. Radije bih se napio”, priznao je glumac.
Što je tjelesni dismorfni poremećaj?
Pattinsonova ispovijest ponovno je otvorila pitanje poremećaja o kojem se i dalje nedovoljno govori. Tjelesni dismorfni poremećaj (BDD) psihičko je stanje obilježeno intenzivnom i dugotrajnom zaokupljenošću dijelovima vlastitog izgleda koje osoba doživljava kao nedostatke. Pritom ono što osoba smatra velikom manom drugima može biti jedva primjetno ili potpuno nevidljivo.
Stručnjaci upozoravaju da se ne radi o uobičajenom nezadovoljstvu izgledom. Problem nastaje kada misli o navodnim fizičkim nedostacima postanu toliko intenzivne da počnu ometati svakodnevno funkcioniranje, posao, školovanje i odnose s drugim ljudima.
Osobe s ovim poremećajem mogu provoditi sate razmišljajući o svom izgledu, osjećati izrazitu nelagodu kada se vide u ogledalu ili na fotografijama te se neprestano uspoređivati s drugima. Često ih prati i strah da će drugi primijetiti njihove navodne nedostatke i zbog njih ih osuđivati.
Ovo su znakovi na koje treba obratiti pozornost
Prema stručnjacima koje je za The Sun kontaktirao, tjelesni dismorfni poremećaj može se očitovati kroz različita ponašanja. Neki ljudi neprestano provjeravaju svoj izgled u ogledalu, dok ga drugi potpuno izbjegavaju. Mogu stalno dodirivati dijelove tijela koje smatraju problematičnima, pretjerano se njegovati ili pokušavati prikriti ono što doživljavaju kao nedostatak.
Među mogućim znakovima su i:
- učestalo provjeravanje izgleda u ogledalu ili potpuno izbjegavanje ogledala
- stalno uspoređivanje vlastitog tijela i lica s drugima
- pretjerana zabrinutost zbog toga što drugi misle o njihovu izgledu
- neprestano traženje potvrde od drugih da izgledaju dobro
- pretjerano vježbanje s ciljem promjene dijela tijela
- učestalo uređivanje, njegovanje ili pokušaji prikrivanja navodnih nedostataka
- razmišljanje o estetskim zahvatima kako bi se promijenilo ono što osoba smatra problematičnim.
Poremećaj može ozbiljno narušiti kvalitetu života, a povezuje se i s depresijom, tjeskobom te povlačenjem iz društva. Simptomi se često pojavljuju već u adolescenciji, razdoblju u kojem su nesigurnost i pojačana usmjerenost na izgled ionako česti.
Društvene mreže dodatno pojačavaju pritisak?
Procjene sugeriraju da bi tjelesni dismorfni poremećaj mogao pogađati između dva i tri posto stanovništva, iako pojedina novija istraživanja navode i više brojke. Stručnjaci upozoravaju da sve veća izloženost idealiziranim fotografijama i videima na društvenim mrežama može potaknuti uspoređivanje s nerealnim standardima ljepote.
Posebno se ističu trendovi poput takozvanog looksmaxxinga, internetske kulture usmjerene na maksimalno poboljšavanje fizičke privlačnosti, koja je posebno popularna među dječacima i mlađim muškarcima. Takav sadržaj može dodatno učvrstiti uvjerenje da izgled određuje osobnu vrijednost i prihvaćenost u društvu.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da sama izloženost društvenim mrežama ne znači da će osoba razviti ovaj poremećaj. Potrebno je još istraživanja kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri digitalno okruženje utječe na njegovu učestalost.
Pomoć postoji, a prvi korak je razgovor sa stručnjakom
Dobra je vijest da se tjelesni dismorfni poremećaj može liječiti. Ako osoba prepoznaje navedene obrasce kod sebe ili nekoga bliskog, preporučuje se razgovor s liječnikom koji može pomoći u pronalaženju odgovarajuće stručne podrške.
Među mogućnostima liječenja je kognitivno-bihevioralna terapija, a u pojedinim slučajevima stručnjaci mogu preporučiti i lijekove. Cilj je smanjiti opsesivnu zaokupljenost izgledom, ublažiti tjeskobu i omogućiti osobi da ponovno normalno funkcionira.
Pattinsonova ranija ispovijest podsjetnik je da ni slava, uspjeh i status jednog od najpoželjnijih holivudskih glumaca ne znače da je osoba pošteđena nesigurnosti i problema s vlastitim tijelom.