Jedan dan poslovne obveze, drugi rođendan prijateljice, a između svega poruke na koje treba odgovoriti, dogovori i očekivanja drugih ljudi. Iako nam druženje s dragim osobama može pričinjavati zadovoljstvo, ponekad se dogodi da nam i najljepši planovi postanu previše. Upravo se taj osjećaj često opisuje izrazom “prazna društvena baterija”, a riječ je o stanju koje može utjecati na naše raspoloženje, odnose i svakodnevno funkcioniranje.
Kako prepoznati da nam je potrebno vrijeme za sebe, na koji način obnoviti energiju i zašto je važno naučiti reći “ne” bez osjećaja krivnje? O tim je pitanjima za Vogue govorila psihologinja Alica Schellhorn iz Hamburga, koja je objasnila što se događa kada nas društvene interakcije počnu iscrpljivati.
Što zapravo znači kada nam se isprazni društvena baterija?
Izraz “društvena baterija” postao je uobičajen način opisivanja energije koju imamo za druženje i komunikaciju s drugima. Kada kažemo da nam se ispraznila, najčešće govorimo o kombinaciji mentalne, emocionalne i fizičke iscrpljenosti.
Druženje, naime, zahtijeva više energije nego što smo ponekad svjesni. Tijekom razgovora neprestano pratimo reakcije sugovornika, tumačimo njihove izraze lica, razmišljamo o odgovorima i prilagođavamo vlastite emocije situaciji. Sve to može biti posebno zahtjevno u velikim grupama, bučnim prostorima ili društvu ljudi koje ne poznajemo dovoljno dobro.
Na to koliko će nas određena situacija iscrpiti utječu i temperament, osjetljivost na podražaje te sposobnost reguliranja emocija. Introvertirane osobe u prosjeku mogu osjećati veću potrebu za odmorom nakon intenzivnog druženja, dok ekstrovertiranima društveni kontakti češće pružaju energiju. To, međutim, ne znači da ekstroverti ne mogu doživjeti društvenu iscrpljenost.
Dodatni napor mogu osjećati i osobe koje se u društvu izrazito usredotočuju na to kako ih drugi doživljavaju, kao i oni koji se često prilagođavaju okolini kako bi se uklopili. Važnu ulogu imaju i nedostatak sna, stres te opće stanje organizma.
Kako razlikovati umor od potrebe za povlačenjem?
Nakon napornog dana sasvim je normalno poželjeti mir i tišinu. No, prema psihologinji, važnije od pojedinačnog trenutka iscrpljenosti jest obratiti pozornost na vlastite obrasce ponašanja.
Ako nakon druženja redovito osjećamo umor, razdražljivost ili preopterećenost te nam treba neko vrijeme nasamo, to može biti samo znak da nam je potreban odmor. Dobar je pokazatelj i ono što se događa nakon njega: ako se nakon mirnog vremena ponovno javlja želja za druženjem i drugim aktivnostima, vjerojatno smo pronašli način da obnovimo energiju.
Situacija je drukčija kada se sve češće povlačimo kako bismo izbjegli neugodne osjećaje ili društvene situacije. U tom slučaju vrijedi razmisliti o tome što nas zapravo opterećuje i je li nam potreban odmor ili pokušavamo izbjeći tjeskobu i nesigurnost.
Kako napuniti društvenu bateriju?
Ne postoji univerzalna formula koja odgovara svima. Ipak, aktivnosti koje smanjuju količinu podražaja i potrebu za stalnim prilagođavanjem mogu pomoći u obnavljanju energije.
Među njima su kvalitetan san, fizička aktivnost, boravak u prirodi, čitanje, kuhanje, slušanje glazbe ili jednostavno vrijeme provedeno u miru. Korisno može biti i druženje s ljudima uz koje ne osjećamo potrebu stalno paziti na svaku riječ ili ostavljati određeni dojam.
Psihologinja pritom upozorava na jednu naviku koju često pogrešno doživljavamo kao odmor: beskonačno pregledavanje društvenih mreža. Iako nam se može činiti da se opuštamo dok listamo Instagram ili provjeravamo poruke, i dalje smo izloženi tuđim licima, mišljenjima i uspoređivanju. Naš mozak tako nastavlja obrađivati informacije umjesto da dobije pravi predah.
Jedna od korisnih strategija jest tjedan dana pratiti što nam oduzima energiju, a što nam je vraća. Nakon toga možemo lakše planirati obveze i ostaviti dovoljno vremena za oporavak.
Primjerice, ako nas je iscrpio cijeli dan sastanaka, možda nije najbolja ideja iste večeri organizirati veliko druženje. Ponekad je dovoljno odgoditi plan za vikend ili si nakon posla ostaviti deset minuta tišine prije povratka kući.
Važno je i znati da odmor ne mora uvijek značiti potpunu samoću. Boravak uz osobu s kojom se osjećamo ugodno, čak i kada svatko čita svoju knjigu ili se bavi vlastitim aktivnostima, može biti jednako opuštajući.
Kako reći “ne” bez grižnje savjesti?
Postavljanje granica mnogima je posebno teško kada ne žele razočarati prijatelje ili povrijediti bliske osobe. Otkazivanje dogovora može izazvati osjećaj krivnje, osobito ako smo navikli biti dostupni drugima i udovoljavati njihovim očekivanjima.
Ipak, stalno prelaziti vlastite granice kako bismo ispunili svaki dogovor dugoročno nije dobro rješenje. Psihologinja ističe da postavljanje granica ne znači odbacivanje drugih ljudi, nego prepoznavanje vlastitih potreba i njihovo jasno komuniciranje.
Pritom ne moramo izmišljati opravdanja niti se iscrpno objašnjavati. Dovoljno je iskreno i obzirno reći da smo umorni i da nam je potrebna mirna večer, uz prijedlog da se vidimo neki drugi put.
Važno je pritom zapamtiti da osjećaj krivnje ne znači automatski da smo učinili nešto pogrešno. Osobe koje su navikle održavati sklad u odnosima i stavljati tuđe potrebe ispred vlastitih mogu osjećati nelagodu čim postave granicu.
Takva reakcija može biti povezana s obrascima koje smo usvojili tijekom odrastanja. Ako smo naučili da trebamo ispunjavati očekivanja drugih kako bismo izbjegli sukobe, vlastite potrebe možemo doživljavati kao nešto sebično. No, osjećaj nelagode ne mora značiti da trebamo odustati od svoje odluke. Ponekad je jednostavno riječ o učenju novog načina ponašanja.
Kada prazna društvena baterija postaje razlog za zabrinutost?
Potreba za samoćom sama po sebi nije problem. Ključno je razumjeti zašto se povlačimo i kako to utječe na naš život.
Ako se s vremenom sve više izoliramo, odustajemo od važnih odnosa i aktivnosti koje su nas prije veselile ili primjećujemo da nas gotovo ništa više ne zanima, takve promjene ne bismo trebali zanemarivati.
Dodatnu pozornost zaslužuje i situacija u kojoj izbjegavamo društvene kontakte zbog straha, srama ili osjećaja da nismo dovoljno dobri. U pozadini se mogu nalaziti socijalna anksioznost, depresivni simptomi ili dugotrajna emocionalna preopterećenost.
Ako takvo stanje traje dulje od dva tjedna, psihologinja savjetuje da ga shvatimo ozbiljno i razmotrimo razgovor s liječnikom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.
Na kraju, cilj nije što više se družiti niti potpuno izbjegavati ljude, nego pronaći ravnotežu između društvenih kontakata, svakodnevnih obveza i vremena za oporavak. Naučiti prepoznati vlastite granice, bez potrebe da se zbog njih stalno opravdavamo, može biti važan korak prema kvalitetnijim odnosima i boljem osjećaju vlastite dobrobiti.
