Jedna pogrešno izgovorena rečenica, nespretan potez ili svega nekoliko sekundi videozapisa izvučenih iz primarnog konteksta, danas je toliko malo potrebno da vam javnost i društvene mreže preko noći potpuno okrenu leđa. Tzv. cancel kultura (kultura otkazivanja i javnog linča) već je godinama prisutna na globalnoj sceni, no sve je izraženija i u Hrvatskoj. Granica između opravdane društvene kritike i potpunog odbacivanja te uništavanja nečijeg života postala je tanja nego ikada.
O ovom opasnom i toksičnom fenomenu za naš su portal progovorile poznate domaće glumice Mirna Medaković, Ecija Ojdanić, Dora Hasanec i Nika Ivančić te ugledna psihologinja i mentalna trenerica Ana Čerenšek.
“Riječ ‘influencer’ jednostavno ne podnosim”
Glavni rasadnik culture otkazivanja upravo su društvene mreže i svijet utjecajnika, gdje je privatni život javnih osoba od publike udaljen svega jedan klik, a svaka izjava ostaje trajno zabilježena.
Glumica Mirna Medaković priznala je kako joj je koncept moderne javne izloženosti prilično stran: “Da se razumijemo, ja tu riječ influencer ne podnosim! Uopće mi je nevjerojatna čitava ta priča da danas netko ima utjecaj na taj način. Sjećam se kad sam odrastala, obožavala sam Spice Girls i jedino što sam o njima mogla imati bio je poster iz časopisa. Bilo je zapravo super što nismo znali ništa o njihovom privatnom životu, nismo ih gledali dok jedu, peru zube ili se oblače.”
S njom se slaže i mlada glumica Dora Hasanec, ističući kako je trajno obilježavanje ljudi zbog jedne pogreške iznimno opasno: “Vrlo mi se to čini toksičnim jer ljudi na kraju dana uče iz grešaka. Danas, gdje god dođeš, ako napraviš grešku to može biti snimljeno i ostati kao trajni materijal. To nekome doslovce može uništiti budućnost i meni je to prestrašno.”
Zašto ljudi tako lako “sahranjuju” druge?
Psihologinja Ana Čerenšek objašnjava kako problem nastaje onog trenutka kada društvo jedan izolirani postupak ili pogrešnu rečenicu izjednači s cjelokupnim identitetom te osobe.
“Mi osobi lijepimo etiketu na čelo. Ne pričamo o ponašanju, greškama ili krivim rečenicama, nego to automatski dovodimo u vezu s njezinim identitetom i tu ih, pod navodnicima, ‘sahranjujemo’. Priključivanje javnom linču ljudima daje osjećaj sigurnosti grupe. Kad nekoga javno osudimo, mi vlastitom egu govorimo da smo suprotni od toga ističemo svoj moral i dižemo se na uzvisinu s koje taj drugi može samo sanjati da dođe,” upozorava Čerenšek.
Glumica Ecija Ojdanić naglašava kako smo zaboravili na osnova ljudska načela: “Ako u našem zakonu postoji pretpostavka nevinosti, morali bismo je poštovati i u svakodnevnom životu. Svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Ne postoji bezgrešna osoba na ovom svijetu, svi griješimo. Moramo imati više razumijevanja i kršćanskije praštati.”
View this post on Instagram
Blokiranje na WhatsAppu i strah od izražavanja mišljenja
No, cancel kultura više se ne događa samo pod svjetlima reflektora. Isti se obrazac svakodnevno preslikava u privatnim životima, blokiranjem na aplikacijama, brisanjem iz prijateljstava i odbijanjem razgovora čim se netko ne slaže s našim stavom. Zbog straha od osude, mnogi danas biraju radije šutjeti nego reći ono što zaista misle. Mirna Medaković priznaje da se godinama učila “malo više šutjeti” i maknuti sa strane kako se ne bi izlajala, dok Dora Hasanec dodaje kako na kavama s prijateljima govori znatno otvorenije nego u javnosti.
Društvo koje ušutkava drugačija mišljenja na kraju gubi prostor za napredak. Između opravdane kritike i potpunog brisanja čovjeka moraju postojati razgovor, isprika i prilika za promjenu jer pravo na pogrešku jedino je što nas čini ljudima.
Više o ovoj gorućoj temi i detaljnim ispovijestima naših sugovornica doznajte u video prilogu Andree Solar!
