Medicinska dogma po kojoj je Alzheimerova bolest neizbježna i neizlječiva posljedica starenja službeno ode u povijest. Prema najnovijem Svjetskom izvješću o Alzheimerovoj bolesti za 2026. godinu, koje su izradili organizacija Alzheimer’s Disease International (ADI) i zdravstveni novinar Paul Gallagher, istraživanje demencije ušlo je u potpuno novu, revolucionarnu fazu.
Cilj potpunog izlječenja, iako još uvijek zahtijeva godine rada, danas je dostižniji nego ikada prije. Znanstvenici trenutačni zamah uspoređuju s onkologijom iz devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su prve generacije nesavršenih lijekova protiv raka otvorile vrata kasnijoj eri precizne i visokoučinkovite medicine.
“Desetljećima se na demenciju gledalo kao na neizbježnost, a liječenje se svodilo na ublažavanje simptoma. Danas se Alzheimer više ne definira kao univerzalno neizlječivo stanje, već kao bolest kod koje rana dijagnostika i razumijevanje njezine biologije daju stvarne rezultate”, navodi se u izvješću.
Gotovo polovica slučajeva može se spriječiti
Procjene pokazuju da bi do 2050. godine s nekim oblikom demencije moglo živjeti čak 139 milijuna ljudi diljem svijeta. Međutim, nova istraživanja donose iznimno ohrabrujuće podatke: djelovanjem na 14 promjenjivih čimbenika rizika tijekom života moguće je spriječiti ili odgoditi čak 45 posto slučajeva bolesti.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kao ključne faktore na koje možemo sami utjecati ističe visoki krvni tlak, neaktivnost, depresiju, pušenje, dijabetes, prekomjernu konzumaciju alkohola te povišeni kolesterol.
Lijekovi nove generacije i stotine novih ispitivanja
Veliki zaokret dogodio se nakon odobrenja lijekova donanemab i lecanemab. Iako se i dalje vode rasprave o opsegu njihove kliničke koristi kod svih pacijenata, oni predstavljaju prve odobrene terapije koje dokazano usporavaju propadanje mozga u ranim fazama, umjesto da samo maskiraju simptome. Taj je uspjeh potaknuo globalni val novih istraživanja. Broj potencijalnih lijekova u razvoju porastao je za 40 posto u posljednjih deset godina, a trenutno se u 192 klinička ispitivanja testira čak 158 novih terapijskih opcija. Zanimljivo je da je više od trećine tih lijekova prvotno razvijano za potpuno druge bolesti.
Najveće usko grlo i dalje je dijagnoza
Unatoč golemim koracima u laboratorijima, najveći problem u praksi ostaje pravovremeno prepoznavanje bolesti. Mnogi pacijenti u ranom stadiju kognitivnog propadanja uopće ne znaju da nove opcije postoje niti ih liječnici upućuju na klinička ispitivanja, čime gube dragocjeno vrijeme.
Uz to, pristup naprednoj dijagnostici i dalje je iznimno ograničen. Stručnjaci polažu velike nade u razvoj jednostavnih krvnih testova na biomarkere demencije koji bi omogućili masovno testiranje na primarnoj razini zdravstvene zaštite. Kako zaključuju autori izvješća, najsjajniji lijek ne znači ništa ako pacijent na vrijeme ne dobije dijagnozu, budućnost borbe protiv Alzheimera zato jednako ovisi o obiteljskim liječnicima diljem svijeta koliko i o skupim laboratorijima u Americi i Europi.
