Odlazak u najsiromašnije dijelove Afrike za mnoge je tek apstraktna priča s malih ekrana, no za 28-godišnju pjevačicu duhovne glazbe Vanessu Mioč, misija u Ugandi pretvorila se u najemotivnije i najšokantnije iskustvo u životu. Boraveći u selu Nawanatau, u regiji Karamoja, jednom od najugroženijih područja pogođenih ekstremnim siromaštvom, sušom i glađu, naša je glazbenica iz prve ruke posvjedočila ljudskim sudbinama koje ostavljaju bez daha.
View this post on Instagram
Kako je otvoreno ispričala u emotivnom razgovoru za Net.hr, njezina je svakodnevica bila sve samo ne turistička. Imala je najteži, ali i najljepši zadatak: brinuti se o udomljenoj djeci koju su vlastiti roditelji odbacili.
Hrana od plastike i strah od spavanja na madracu
“Brinula sam se o djeci koja su imala teška odrastanja na ulici. Neki od njih, u periodima prije dolaska k nama, jeli su štakore, plastiku… To su djeca koja nisu imala doslovno ništa”, otkrila je Vanessa. Prizori bijede s kojima se suočila često su bili neshvatljivi europskom mentalitetu. Neka djeca nisu imala snage ni uzeti bojicu u ruku jer su bila doslovno izgladnjela, dok su se druga, spavajući prve noći na pravom madracu, prestrašila da će s njega pasti, jer je za njih pod od gole zemlje bio jedina poznata realnost.
View this post on Instagram
Unatoč nezamislivim patnjama, nevjerojatna radost te djece potpuno je slomila hrvatsku pjevačicu. U pamćenje joj se zauvijek urezao susret s nepokretnim 12-godišnjim dječakom kojeg je sestra svaki dan nosila na leđima u školu.
“Nakon što je pojeo svoj obrok, dopuzao je do mene, uhvatio me za ruku i na svom mi jeziku rekao: ‘Kako si?’ To me posebno dirnulo. Dijete koje se samo bori s teškim bolestima i nema ništa, prvo pita mene kako sam ja…” — prisjetila se Vanessa za Net.hr, dodajući kako joj je drugi dječak, nakon što su se pomolili za njegovu tešku sudbinu, na papirnato srce uz krevet dao napisati poruku: “Faith is Power” (Vjera je snaga).
Učili pjesme na hrvatskom i igrali se komadom drva
Dani u misiji pod vodstvom don Jakoslava Banića bili su ispunjeni molitvom, pjesmom, ali i svakodnevnom borbom za higijenu i obroke. Djeca su, unatoč tome što često nisu imala ni odjeću ni obuću, iz komada drva pronađenog na podu uspjela stvoriti igračku i igrati se s osmijehom na licu. Vanessa ih je tijekom boravka uspjela naučiti i nekoliko pjesama na hrvatskom jeziku, uključujući i svoje autorske pjesme. “Zapravo ne znam jesam li ikada toliko plakala i od radosti i od tuge. Tamo je sve bilo bez filtera. Kao što su mango i papaja u Africi punog okusa, tako su i emocije bile nepodnošljivo intenzivne”, priznaje pjevačica.
View this post on Instagram
Povratak u Zagreb i najava velikog koncerta
Nakon povratka u Hrvatsku, sudar s hektičnim zagrebačkim ritmom i ljudima koji se nerviraju oko nebitnih stvari za nju je bio pravi kulturni šok. Iskustvo iz Ugande produbilo je njezinu vjeru, no i stvorilo neraskidivu vezu s djecom kojoj se planira ponovno vratiti i posvetiti im pjesmu. U međuvremenu, sve osjećaje iz Afrike Vanessa će ponijeti i na pozornicu. Za 22. studenoga u zagrebačkom Kinu SC najavila je svoj prvi veliki samostalni koncert povodom sedam godina karijere, gdje pred domaćom publikom planira proslaviti glazbu, vjeru i životne lekcije koje je donijela s drugog kraja svijeta.
