Neke su rane vječne, a neka obećanja jača od vremena. Večeras je u prepunom beogradskom Sava centru, tijekom proslave 40 godina karijere, Boris Novković na trenutak zaustavio glazbu i otvorio dušu o čovjeku koji mu je dao sve – svom ocu, legendarnom skladatelju Đorđu Novkoviću.
Iako nas je Đorđe napustio još 2007. godine, njegova ostavština i dalje živi kroz note koje je utkao u temelje regionalne glazbe. Boris, vidno preplavljen emocijama, otkrio je publici koliko mu je i danas teško čuti očeve melodije u novom ruhu.
“Nebeski zvuci” u Emirovu studiju
Boris je podijelio vijest o posebnom projektu namijenjenom novim generacijama – snimanju deset najvećih Đorđevih hitova u modernim aranžmanima. No, rad na tom materijalu za njega je bio sve samo ne običan posao.
„I dan-danas, kada čujem te nove verzije tatinih pjesama, proživljavam pravi emotivni stres. Suze same naviru, to jednostavno zvuči nebeski“, priznao je Boris drhtavim glasom pred tisućama ljudi koji su ga ispratili tišinom punom poštovanja.
View this post on Instagram
Simbolična poruka: “Takav je život”
Za ovaj poseban jubilej, Boris je odabrao pjesmu koja nosi svu težinu prolaznosti, ali i ljepotu življenja. Riječ je o skladbi koju je Đorđe napisao još početkom sedamdesetih sa svojom izvornom grupom Pro Arte.
„Odabrao sam vam večeras otpjevati pjesmu s tog albuma. Ima simboličan naziv ‘Takav je život’. Hajde da je čujemo zajedno“, poručio je Boris, dok su prve note pjesme izazvale val emocija u dvorani.
Bio je to trenutak u kojem se spojilo prošlo i sadašnje, otac i sin, u jednoj od najljepših posveta koje je beogradska publika vidjela posljednjih godina. Jer, iako Đorđa nema, kroz Borisov glas i ove vječne stihove, on je sinoć bio prisutniji nego ikada.
