S današnjim danom zakoračili smo u najsvetije razdoblje kršćanske godine – Vazmeno trodnevlje. Veliki četvrtak u našem narodu oduvijek je imao posebnu težinu; to je dan koji spaja duboku tugu zbog Isusove izdaje s nevjerojatnom simbolikom zajedništva i poniznosti. Dok se u crkvama slavi sjećanje na Posljednju večeru, u domovima diljem Hrvatske oživljavaju običaji koji se prenose naraštajima.
Obred pranja nogu: Lekcija iz poniznosti
Jedan od najupečatljivijih trenutaka današnje liturgije je obred pranja nogu. Baš kao što je Isus oprao noge svojim učenicima, svećenici danas čine isto vjernicima, šaljući snažnu poruku: tko želi biti najveći, mora postati sluga svima. U narodu se ovaj čin oduvijek smatrao vrhuncem kršćanske ljubavi i podsjetnikom da nitko nije iznad drugoga.
„Vezanje zvona“ i tišina koja odzvanja
Jeste li primijetili da su crkvena zvona danas utihnula? Prema starom običaju, nakon pjevanja „Slave“ na večernjoj misi, zvona se „vežu“ i neće se oglasiti sve do uskrsnog bdjenja u subotu navečer. U nekim dijelovima Hrvatske stariji bi znali reći da su „zvona otišla u Rim“. Umjesto njih, kroz sela i gradove nekada su odzvanjale čegrtaljke i škrgetaljke, drvene naprave koje su svojom bukom simbolizirale muku i kaos koji je nastao Isusovim uhićenjem.
Što se danas (ne) smije raditi?
Hrvatska narodna tradicija puna je pravila za Veliki četvrtak:
-
Zeleni četvrtak: U mnogim krajevima (poput Slavonije i Zagorja) običaj je jesti nešto zeleno – špinat, blitvu ili koprivu – za zdravlje i snagu u nadolazećoj godini.
-
Prestanak teških radova: Od trenutka kad zvona utihnu, prestaju svi teški radovi u polju. Vjerovalo se da zemlja „spava“ i da je se ne smije uznemiravati dok Isus ne uskrsne.
-
Domaćinstvo: Žene bi obično do podneva završavale sve velike poslove čišćenja, jer se smatralo da od podneva nastupa vrijeme stroge molitve i tišine.
Getsemanska ura: Noć bdjenja
Nakon večernje mise, oltari se ogoljuju – s njih se sklanjaju stolnjaci, svijećnjaci i ukrasi. To simbolizira Isusovo svlačenje i napuštenost. Vjernici često ostaju u crkvama na klanjanju, u tzv. „Getsemanskoj uri“, suosjećajući s Isusovom molitvom u masliniku prije nego što ga je Juda izdao poljupcem.
Veliki četvrtak je dan za obitelj, za zajednički objed u tišini i za duhovnu pripremu za sutrašnji Veliki petak, jedini dan u godini kada se ne slavi sveta misa, već se u tišini klanja Križu.
