Smanjenje zaliha goriva i vrtoglavi rast cijena prisilili su vlade diljem svijeta na uvođenje hitnih mjera štednje koje uključuju povratak ugljenu, racionalizaciju prodaje na crpkama, pa čak i skraćivanje radnog tjedna. Globalne zalihe fosilnih goriva dramatično su pale nakon što je rat protiv Irana doveo do potpunog zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Budući da je riječ o ključnoj pomorskoj ruti za transport nafte i plina, njezina blokada gurnula je svjetska gospodarstva u neviđeni kaos, izvještava britanski The Guardian.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) pokušala je intervenirati puštanjem 400 milijuna barela nafte iz strateških rezervi, no taj potez nije uspio umiriti tržišta. Agencija sada upućuje dramatične pozive građanima da rjeđe koriste zrakoplove i uspore vožnju na autocestama kako bi se usporilo pražnjenje preostalih zaliha.
Trumpova doktrina: „Samo buši“ i pritisak na saveznike
Sjedinjene Američke Države, koje su krajem veljače zajedno s Izraelom izvele napade na Iran, sada prijete dodatnim udarima na iransku naftnu infrastrukturu. Ovakva eskalacija mogla bi dugoročno zabetonirati visoke cijene goriva. Donald Trump je u svom posljednjem obraćanju oštro napao saveznike poput Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske jer se nisu aktivno pridružili vojnoj kampanji. Poručio im je da bi bilo mudrije da kupuju naftu izravno od SAD-a, umjesto da se sami pokušavaju probiti do sirovina u Zaljevu. Trumpova administracija istovremeno provodi politiku masovnog bušenja fosilnih goriva, dok je francuskoj tvrtki TotalEnergies isplaćena milijarda dolara proračunskog novca samo kako bi odustala od gradnje vjetroelektrana i usmjerila se isključivo na naftu i plin.
Strategije preživljavanja u anglosaksonskom svijetu
Ujedinjeno Kraljevstvo zasad pokušava zadržati smirenost, izbjegavajući izravne pozive na smanjenje potražnje. Ministrica financija Rachel Reeves fokusirala se na ciljanu financijsku pomoć kućanstvima koja se griju na naftu, odbijajući uvođenje univerzalne potpore kakvu su građani imali tijekom prethodnih kriza. Slično postupa i Novi Zeland, koji je uveo tjedne isplate za 150.000 najugroženijih obitelji. Australija je reagirala agresivnije, prepolovivši trošarine na gorivo na tri mjeseca, što je privremeno snizilo cijene na crpkama, dok se Kanada u potpunosti suzdržala od bilo kakve državne intervencije.
Europska unija: Između zelene agende i povratka ugljenu
Europska unija službeno zagovara ubrzanu tranziciju prema obnovljivim izvorima, ali energetska realnost na terenu pokazuje drukčiju sliku. Italija je službeno odgodila gašenje elektrana na ugljen za više od deset godina, dok njemački kancelar Friedrich Merz otvoreno zagovara produljenje rada termoelektrana i ubrzanu izgradnju plinskih postrojenja. I dok Europska komisija predlaže ublažavanje politika o cijenama ugljika kako bi zaštitila industriju, pojedine države članice već su poduzele radikalne korake. Slovenija je tako uvela službenu racionalizaciju goriva na crpkama, a Litva je drastično pojeftinila željezničke karte kako bi građane izvukla iz automobila.
Azijski odgovor: Maksimalni kapaciteti i rad od kuće
Azija je regija koju je ova kriza najteže pogodila, a odgovor je bio masovni povratak najprljavijim energentima. Indija je naredila svim elektranama na ugljen da rade punim kapacitetom, dok Japan vraća u pogon čak i one najstarije i najmanje učinkovite jedinice. Kina je u nešto boljoj poziciji jer je godinama stvarala goleme strateške rezerve i jačala domaću proizvodnju. Iako njezine velike rafinerije izbjegavaju iransku naftu zbog straha od sankcija, manje neovisne rafinerije i dalje prerađuju iransku sirovinu za domaće potrebe. Najzanimljivije mjere stižu iz jugoistočne Azije gdje je Šri Lanka uvela četverodnevni radni tjedan, a Vijetnam masovno potiče rad od kuće. Tajlandska vlada čak je propisala službenicima da ne nose sakoe i kravate te da povise temperaturu na klima-uređajima kako bi uštedjeli struju.
Kriza u Africi i Južnoj Americi: Hrana, gnojivo i alternativna goriva
U Africi je situacija kritična zbog izravnog utjecaja cijena energenata na cijene gnojiva i hrane. Južnoafrička Republika privremeno je smanjila trošarine, dok je Etiopija uvela posebne subvencije. Zimbabve spas vidi u povećanju udjela etanola u gorivu, dok se u Južnom Sudanu i na Mauricijusu već provode planska isključenja električne energije. Južna Amerika također osjeća pritisak, no desničarske vlade poput one Joséa Antonija Kasta u Čileu dopuštaju rast cijena kako bi se uskladile sa svjetskim tržištem, uz tek djelomičnu pomoć kroz zamrzavanje cijena javnog prijevoza. Argentinski predsjednik Javier Milei, koji negira klimatske promjene, dopustio je miješanje do 15% etanola u benzin, dok Brazil ostaje najzaštićeniji zahvaljujući svom ogromnom voznom parku koji se većinom pokreće domaćim etanolom od šećerne trske.
