Ulje na platnu “Kesteni u cvatu” (Châtaigniers en fleurs), koje je slavni Vincent Van Gogh naslikao nedugo prije smrti 1890. godine, prodano je sinoć u njujorškoj aukcijskoj kući Sotheby’s za vrtoglavih 190,4 milijuna dolara, čime je postavljen novi apsolutni aukcijski rekord za ovog nizozemskog velikana.

No, iza same vrtoglave cifre krije se prava pravna drama koja je prijetila da će cijelu prodaju srušiti u posljednji trenutak. Dan uoči izlaska pred kupce, prodavači, argentinska obitelj Blaquier-Arrieta koja je sliku posjedovala od 1975. godine i nasljednici nekadašnjih židovskih vlasnika Samuela i Hedwig Fischer postigli su nagodbu u zadnji čas i tako odblokirali povijesnu aukciju.
Van Gogh je ovo remek-djelo stvorio u svibnju 1890., svega nekoliko dana nakon dolaska u Auvers-sur-Oise, mirni gradić udaljen sat vremena od Pariza. Slika je 1909. završila u zbirci obitelji Fischer, no njezina je sudbina postala predmet spora zbog prodaje iz 1936. godine, nakon što je obitelj pobjegla iz Njemačke pred nacističkim progonom.
Stručnjak za umjetničko pravo i partner u odvjetničkom uredu Wuersch & Gering, Nicholas O’Donnell, ističe kako ovaj slučaj pokazuje da sjene Drugog svjetskog rata na tržištu umjetnina ne blijede ni desetljećima kasnije.
“Ovaj je slučaj važan jer je podsjetnik na to koliko je ovo pitanje i dalje aktualno. Često se može činiti da je rat bio prije 80 ili 90 godina i da ti slučajevi sigurno odlaze u prošlost. A ovdje imamo prodavača koji je sliku posjedovao od 1975. godine i bila je u privatnim rukama. Dakle, koliko god se taj problem i sam rat činili dalekima, ovo je podsjetnik da će se ovakvi zahtjevi i slučajevi i dalje pojavljivati.”
View this post on Instagram
Za razliku od klasičnih slučajeva u kojima su nacisti izravno otimali umjetnine ili prisiljavali vlasnike na prodaju na okupiranom teritoriju, ovdje se radilo o takozvanom Fluchtgutu, imovini prodanoj tijekom bijega kako bi se financirao opstanak ili daljnji odlazak, što pravno čini stvar znatno složenijom.
“Tradicionalni zahtjevi za povrat umjetnina iz nacističkog razdoblja fokusiraju se ili na zapljenu od strane nacističke vlade, dakle vladinih aktera ili agenata koji ljudima nasilno oduzimaju umjetnine, ili na širu kategoriju takozvanih prisilnih prodaja gdje se sama transakcija smatra prinudnom zbog mjesta gdje se dogodila i tko je u njoj sudjelovao. Tako će se, primjerice, prodaja židovskog kolekcionara u Berlinu 1939. godine smatrati nevažećom jer taj prodavač zapravo nije imao slobodu reći ‘ne’ transakciji zbog progona oko sebe. Pojam Fluchtgut, odnosno roba u bijegu, razvio se više kao povijesni nego pravni termin kako bi obuhvatio situacije u kojima je vlasnik napustio Njemačku ili zemlje saveznice i prodao nešto dok je bio u bijegu, otuda i naziv, kako bi financirao daljnji bijeg, uzdržavanje ili nešto treće. To je složeniji skup zahtjeva jer se takva dinamika – prodaja umjetnine u zemlji koju ne kontroliraju nacisti, općenito neće smatrati nečim što automatski poništava transakciju.”
View this post on Instagram
O’Donnell objašnjava kako je kod ovakvih sporova presudna kombinacija vremena, mjesta i okolnosti u kojima se obitelj nalazila, napominjući kako je prodaja u Beču 1936. bila posve drugačija situacija nego nakon pripojenja Austrije Njemačkoj 1939. godine. Ipak, moralna težina priče bila je jasna.
“Mislim da je riječ o kombinaciji pravnog okvira koji se razvija, možda ne onoliko brzo koliko bi neki željeli ili vjerovali, te sjecišta tog prava i etičkih obzira. Prema dokazima nema nikakve sumnje da je obitelj Fischer uopće i bila u Beču zbog progona, pa je postizanje kompromisa koji to u određenoj mjeri priznaje zapravo više etičko nego pravno pitanje.”
Ono što je posebno iznenadilo javnost i stručnjake jest činjenica da su se nasljednici javili tek oko 7. studenoga, svega nekoliko dana prije velike aukcije, iako je katalog bio javno dostupan tjednima ranije, a aukcijska kuća je detaljno istražila podrijetlo slike, od obitelji Fischer, preko trgovca umjetninama Paula Cassirera u Amsterdamu pa sve do prodaje 1936. godine. Prenosi Reuters.
“Mislim da je teško iz same činjenice nagodbe iščitati kolika je bila stvarna snaga tog zahtjeva, jer je priča izašla u javnost tako kasno i tako blizu same aukcije da su obje strane, uključujući prodavače, vjerojatno osjećale priličan pritisak da postignu dogovor. Zato je u tom smislu teško donositi prevelike zaključke. Njegov je značaj svakako u medijskoj atraktivnosti, riječ je o iznimno vrijednoj slici, a za mene je značaj u tome što spada u kategoriju zahtjeva izvan uobičajenih argumenata o prisilnim prodajama.”
View this post on Instagram
Kako priznaje i sam odvjetnik, preko vikenda je postojala ozbiljna bojazan da će kratak rok srušiti cijeli posao jer nije bilo vremena za dodatna istraživanja. Na kraju je kompromis ipak postignut u pet do dvanaest, a “Kesteni u cvatu” ušli su u povijest kao najskuplje prodano Van Goghovo djelo ikada.