U 98. godini života preminula je Sonja Kastl, jedna od istaknutih osobnosti hrvatske baletne umjetnosti, koja je tijekom desetljeća djelovanja ostavila dubok trag kao balerina, koreografkinja i pedagoginja. Vijest o njezinoj smrti objavio je Hrvatski narodni teatar u Zagrebu, čiji je Balet vodila kao prva ravnateljica nakon osamostaljenja ansambla.
Rođena 14. srpnja 1929. u Zagrebu, Sonja Kastl već je kao tinejdžerica postala članica baletnog ansambla HNK-a. Godine 1945. započela je profesionalni put u toj kazališnoj kući, 1952. postala je solistica, a dvije godine poslije i prvakinja Baleta.
Tijekom gotovo dvadeset godina plesne karijere tumačila je brojne glavne uloge u klasičnim i suvremenim baletnim djelima. Posebno priznanje dobila je 1960. godine za interpretaciju u Bartókovu baletu “Čudesni mandarin”, za koju je osvojila prvu nagradu na Baletnom bienalu u sklopu Ljubljanskog festivala.
Od baletne prvakinje do ravnateljice
Nakon što je 1964. zbog ozljede završila plesnu karijeru, Kastl je nastavila djelovati u kazalištu iza scene. Već sljedeće godine postala je prvom ravnateljicom tada osamostaljenoga Baleta HNK-a u Zagrebu. Na toj je dužnosti ostala do 1970., a istodobno je radila kao koreografkinja, baletna pedagoginja i baletna majstorica.
Njezin profesionalni put potom ju je odveo u Austriju, gdje je od 1970. do 1972. obnašala iste dužnosti u baletnom ansamblu Gradskog kazališta u Klagenfurtu.
Koreografijom se počela intenzivnije baviti nakon usavršavanja u Parizu, gdje se upoznala s modernim zapadnoeuropskim plesnim izričajem. Svoj je umjetnički potpis ostavila u baletnim, opernim i operetnim predstavama te mjuziklima, a brojne je koreografije osmislila i za televiziju.
Dugogodišnju suradnju ostvarila je i sa zagrebačkim kazalištem Komedija, gdje je od 1989. bila stalna suradnica kao koreografkinja i baletna pedagoginja.
Njezine koreografije obilježile su i velike sportske spektakle
Osim kazališnih produkcija, Sonja Kastl sudjelovala je u osmišljavanju velikih spektakala na ledu. Među njezinim zapaženim projektima bile su koreografije za otvorenja Europskog prvenstva u umjetničkom klizanju u Zagrebu 1974. i 1979. godine, kao i završnu svečanost XIV. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984.
Važan dio njezina rada bio je posvećen obrazovanju novih generacija plesača. Djelovala je u Školi za balet i ritmiku te na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i njezinu područnom odjelu u Osijeku.
Svoj je doprinos baletnoj zajednici dala i kroz strukovne organizacije. Od 1980. do 1983. bila je predsjednica Društva baletnih umjetnika Hrvatske, a od 1983. do 1989. vodila je Savez baletnih umjetnika Jugoslavije.
Jedinu filmsku ulogu ostvarila je 1949. godine
Kastl se okušala i na filmu. Jedinu filmsku ulogu ostvarila je 1949. u filmu “Zastava” redatelja Branka Marjanovića, u kojem je glumila mladu balerinu Mariju.
O njezinu životu i umjetničkom putu svjedoči i monografija “Plesati znači živjeti”, koju su Davor Schopf i Mladen Mordej Vučković objavili 2007. godine.
Za svoj umjetnički rad primila je brojna priznanja. Među najvažnijima su Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo, koju je dobila 1991. godine, te Nagrada hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje iz 1998. godine.
