Osvojili su sve što se u vrhunskom sportu moglo osvojiti od olimpijskih zlata do svjetskih i europskih naslova, no iza svake medalje stoji odricanje koje rijetko tko vidi. Legendarni hrvatski veslači, braća Martin i Valent Sinković, gostovali su City Hype intervjuu u kojem su bez cenzure progovorili o privatnom životu, obitelji, suprugama koje im čuvaju leđa, ali i o tome kako izgledaju njihove rijetke svađe na pripremama.
Dok javnost pamti njihove pobjede i suze radosnice na postoljima diljem svijeta, vrhunski sportaši priznaju da im najveća snaga leži u obiteljskoj harmoniji i neizmjernoj ljubavi prema sportu.
“Bez podrške supruga ne bismo bili ovdje”
Iako sate i sate provode na vodi, u znoju i na iscrpljujućim pripremama koje traju tjednima, Sinkovići ističu da je najveći teret zapravo na njihovim obiteljima.
„Njima je teško kada odemo na pripreme po pet tjedana, ali na kraju gledamo da imamo zajedno jako lijep život i ne bunimo se. Treba žrtvovati nekada u životu nešto da ti bude lijepo. Ne bi bili tu gdje jesmo bez podrške supruga sigurno“, iskreno je priznao Martin.
Valent se nadovezao kako mu dolazak kući i druženje s dva sina predstavlja savršeni ispušni ventil: „Kada dođeš s veslanja, imaš nešto što te totalno preokupira, da promijeniš misli, osjećaje i prešaltaš se na nešto sasvim drugo.“
Osvrnuli su se i na nedavne medijske napise o njihovim šetnjama gradom, a Martin je uz osmijeh potvrdio da se sa suprugom i dalje drži za ruke: „Držimo se i dalje za ruku, volimo to!“
Kako izgledaju svađe braće Sinković?
Na pitanje o tome posvađaju li se ikada nakon toliko godina zajedničkog treniranja, Valent je u svom prepoznatljivom, duhovitom stilu ispalio:
„Ništa, ja ga istučem i onda bude sve dobro!“
No, uozbiljivši se, Martin je objasnio da do trzavica rijetko dolazi: „Možda jednom, dvaput godišnje se posvađamo, uglavnom na kraju iscrpljujućih priprema kad je prisutan veliki stres. Ali lakše je s bratom – znaš da će ti brat i više toga oprostiti i slobodniji si nego s nekom drugom osobom.“
Otkrili su i da su izrazito natjecateljski nastrojeni u svemu, pa čak i u društvenim igrama poput Čovječe, ne ljuti se, no prema djeci su, kažu, ipak puno popustljiviji. Mališani polako postaju svjesni da im je tata olimpijac, a Valent kroz smijeh dodaje da će pravi ponos nastupiti tek na Olimpijskim igrama u Los Angelesu kada budu potpuno shvaćali što znače te medalje.
Što nakon karijere i koji im je najdraži uspjeh?
Iako bi Valent u šali volio veslati do 60. godine jer im, kako kažu, u ovom sportu ništa ne fali, svjesni su da će kraj jednom stići. Na pitanje hoće li im biti čudno kad si odvoje puteve nakon što su godinama bili nerazdvojni, priznaju da o tome još nerado razmišljaju, ali da će sigurno biti neobično.
Kada je riječ o najdražem trenutku bogate karijere, izdvojili su zlato s posljednjih Olimpijskih igara u Parizu:
„Olimpijsko zlato je daleko najveći uspjeh i teško je raditi razliku, ali zadnjem zlatu iz Pariza ipak dajemo malo prednost zbog načina na koji smo pobijedili i kako je javnost reagirala.“
Za kraj, otkrili su i da su im sportski uzori i savjeti starijeg brata Matije, koji ih je prvi uveo u svijet veslanja, urezani u najljepšem sjećanju, a najveći san za razdoblje nakon karijere prilično je jednostavan ostati sretni i nastaviti uživati u životnim radostima. Što su nam još otkrili pogledajte u nastvaku.
