Na domaćoj estradnoj sceni rijetko se sreću priče o naglim obratima kao što je ona mladića po imenu Bruno Rački. Još donedavno rešavao je kompleksne matematičke zadatke na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) te radio kao programer. Danas, pak, iza sebe ima više od 30 ljetnih nastupa, rasprodane koncerte diljem Hrvatske, Slovenije, Njemačke i Crne Gore te svježe objavljeni album s 11 pjesama i milijunskim pregledima!
Njegov glazbeni put počeo je sasvim slučajno, tijekom studija, kada je iz zabave svirao klavir u studentskim domovima. Nakon što je iznenada pozvan na Stem Games pred dvije tisuće ljudi koji za njega nikada nisu čuli, napravio je pravu feštu i shvatio da je pozornica njegov pravi poziv.
„Prije tri godine dao sam otkaz u tvrtki gdje sam radio kao programer. To je bio siguran posao, ali ja sam po prirodi veseljak. Na FER-u su ljudi često zatvoreni i okrenuti karijeri, a ja sam uvijek bio taj koji zove na piće i pokreće ekipu. Cijeli sam se život osjećao kao robot radeći matematiku i fiziku. Kad se ukazala prilika za glazbu, rekao sam bratu: ‘Uzmi gitaru, idemo na ulicu!’ Svirali smo po Dubrovniku, snimali videe i tako je sve krenulo”, prisjeća se Bruno.
“Pjesmu sam posvetio pokojnom ocu i zaplakao”
Njegov najveći hit, pjesma “Da mi je još jednom”, skupio je više od pet milijuna pregleda, a proizašao je iz duboke osobne rane i iznenadne obiteljske tragedije.
„Kad sam prvi put čuo tu pjesmu, jednostavno sam zaplakao. Rekao sam sam sebi usred ljetne turneje na Korčuli: ‘Ovo moram snimiti, pa makar je nitko nikada ne pogledao.’ Posvetio sam je svom pokojnom ocu. Izgubiti oca u srednjoj školi bilo je iznimno teško, došao sam doma i rekli su nam da moramo na njegov posao… To su trenuci koje ne zaboravljaš. Iz te velike tuge odlučili smo se kao obitelj spojiti i gurati dalje, a ta je pjesma bila moja osobna posvjeta njemu”, emotivno otkriva mladi pjevač.
Snažna obiteljska podrška i “tvrda” imotska krv
U razvoju karijere ključnu ulogu igra upravo obitelj. Brat svira gitaru u njegovom bendu, majka i sestra pružaju neizmjernu podršku, a obiteljsko okruženje drži ga čvrsto na zemlji.
„Moja majka je Imoćanka, naučila me boriti se kroz život i posložiti stvari. Bez roditelja ne bih bio ništa.” Kroz osmijeh priznaje da s bratom zna opasno zaiskriti jer su obojica povukli “tvrdu” genetsku crtu. „Znali smo se u počecima pogurati ili udariti nogom na bini kad poludimo! Ali sad je drugačije, zagrlimo se i idemo dalje. Najviše se volimo.”
Zbog brzog tempa cura je na čekanju
Gusto popunjen raspored i stalna putovanja donose mu sve veći broj obožavateljica, no Bruno priznaje da mu je trenutno teško održati ljubavnu vezu.
„Teško je imati curu kad te nema nigdje i stalno si na putu. Ne želim nikoga povrijediti niti davati lažna obećanja. Kad dođe prava osoba, doći će, a dotad sam potpuno posvećen koncertima i publici”, zaključuje pjevač.
Više pogledajte u prilogu Hane Tabaković Baksa:
