Marko Smažil proglašen je krivim i osuđen na 15 godina zatvora zbog ubojstva 21-godišnje studentice Mihaele Berak. Presudu je na Županijskom sudu u Osijeku pročitao predsjednik sudskog vijeća Antun Bušić, a bivšem policajcu produljen je istražni zatvor.
Sud je zaključio da je Smažil bio svjestan da je pištolj napunjen te da je, držeći ga usmjerenog prema Mihaeli i povlačeći obarač, pristao na mogućnost da počini kazneno djelo. Osuđen je za ubojstvo s neizravnom namjerom, a sudsko vijeće odbacilo je njegovu obranu da je riječ o nehaju.
Kazna je u ponovljenom postupku smanjena s prvotnih 18 na 15 godina zatvora. U nju će mu biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od uhićenja.
Smažil: ‘Kako da ja priznam namjeru koje nema?’
Mihaela Berak ubijena je 20. rujna 2023. godine u Smažilovu stanu u Osijeku. Prema optužnici, tadašnji policajac ispalio je iz službenog pištolja HS-9 hitac u glavu 21-godišnje studentice, s kojom je bio u vezi.
Smažil ne osporava da je hitac ispaljen iz njegova pištolja, no od početka tvrdi da Mihaelu nije namjeravao ubiti. Tijekom ponovljenog postupka iznio je svoju verziju događaja, navodeći da joj je na njezin zahtjev pokazivao službeno oružje te da je poslije, dok su sjedili na kutnoj garnituri, pokušao kontrolno okinuti jer je mislio da je pištolj prazan.
Priznao je i da je nakon pucnjave drugima govorio kako se Mihaela sama usmrtila, objašnjavajući da je tada želio zaštititi sebe.
„Ja zaslužujem kaznu, ja od nje ne bježim niti ću ikad bježati, ali želim da me se stvarno osudi za ono što je bilo. Kako da ja priznam namjeru koje nema?”, rekao je na sudu, inzistirajući da se radilo o nehaju.
Majka Mihaele Berak: ‘Ubio je i nas, cijelu našu obitelj’
Tijekom ponovljenog suđenja javno su pročitani i iskazi Mihaelinih roditelja iz ranijeg postupka. Njezina majka Jadranka Berak govorila je o boli i posljedicama koje je kćerina smrt ostavila na cijelu obitelj.
„Želim samo reći da je ovim činom ubio i nas, cijelu našu obitelj i sada se pitamo kako, zašto”, navela je u iskazu.
Otac Ivica Berak opisao je kako su roditelji nakon tragedije pokušavali doznati što se dogodilo. Prema njegovu iskazu, policija im u početku nije objasnila okolnosti smrti, a prve informacije počeli su dobivati tek sljedećeg dana, putem poruka Mihaelinih prijateljica.
Jadranka Berak istaknula je i koliko je teško obitelji ponovno prolaziti kroz sudski postupak.
„Loše se osjećamo, molimo se za snagu da ovo sve izdržimo, nemam vam što više reći, našeg djeteta nema”, rekla je.
Što su svjedočili djelatnici Hitne pomoći?
Na ponovljenom suđenju saslušani su i članovi tima Hitne pomoći koji su nakon pucnjave stigli u stan. Njihovi iskazi razlikovali su se u opisu Smažilova ponašanja.
Vozač Hitne pomoći Luka Novaković rekao je da kod optuženog nije primijetio uznemirenost ni strah. Na pitanje je li djevojka živa ili mrtva, Smažil mu je, prema njegovu svjedočenju, mirnim tonom odgovorio: „Da… ne… ne znam.”
Medicinski tehničar imao je drukčiji dojam. Opisao je Smažila kao zgrčenog i rekao da mu se činilo kako mu nije svejedno. Prema njegovu iskazu, Smažil im je tada ispričao da je Mihaeli pokazivao pištolj, potom ga ostavio i otišao na WC, nakon čega je čuo pucanj.
Liječnik Hitne pomoći naveo je da po dolasku nisu započeli reanimaciju jer Mihaela nije pokazivala znakove života.
Presudno pitanje bilo je je li hitac ispaljen namjerno
Tijekom postupka tužiteljstvo i obrana zastupali su potpuno suprotne teze. Obrana je tvrdila da je riječ o tragičnom događaju tijekom rukovanja oružjem, dok je tužiteljstvo smatralo da dokazi upućuju na namjerno ispaljivanje hica.
Zamjenica županijskog državnog odvjetnika Jasmina Bošnjak završnu je obranu ocijenila nevjerodostojnom, osobito kada je riječ o okolnostima pucanja i dijelovima događaja kojih se Smažil navodno nije sjećao.
U postupku je pročitan i psihijatrijski nalaz prema kojem Smažil ne boluje od duševne bolesti ili psihoze. Kod njega su utvrđene određene narcističke i latentno agresivne crte ličnosti, no vještaci nisu pronašli dovoljno elemenata za zaključak da je riječ o patološkoj ljubomori.
Prvo suđenje bilo je zatvoreno za javnost, dok je u ponovljenom postupku javnost isključena samo tijekom dijelova koji su se odnosili na osobni, obiteljski i intimni život Mihaele Berak.
