Petnaest godina duhovne glazbe, brojni koncerti i godine odricanja stali su u jednu posebnu večer za Alana Hržicu, koji je obljetnicu karijere proslavio koncertom u zagrebačkom Lisinskom. Dvorana je bila ispunjena pjesmom i emocijama, a među publikom su bile i njegove dugogodišnje prijateljice Nina Badrić te Ivana i Marija Husar.
Za Alana taj nastup nije bio samo još jedan koncert. Prisjećajući se puta koji ga je doveo do Lisinskog, priznao je da ga je emocije nisu zaobilazile ni prije izlaska na pozornicu.
„Veliki je to put iza mene i nije ovo došlo slučajno”, rekao je Hržica, kojemu su se tijekom dana vraćale uspomene na brojne duhovne obnove, koncerte i djelovanje zajednice Srce Isusovo.
Iza glazbe su godine odricanja, ali i obiteljska podrška
Hržica ne skriva da put koji je odabrao nije uvijek bio jednostavan ni za njega ni za njegove najbliže. Česta putovanja i iscrpljujući rasporedi ostavljali su trag na obiteljskom životu, no s vremenom su on i supruga pronašli bolju ravnotežu.
„Puno žrtve, puno je trpjela obitelj, puno je trpjela žena, puno su trpjeli prijatelji, roditelji, jer to je jedno veliko, veliko odricanje”, iskreno je priznao pjevač.
Posebno ga je razveselila i želja najstarijeg sina da bude dio ove važne večeri. Kako je objasnio, djecu ne prisiljavaju na sudjelovanje u njegovu svijetu, pa mu je zato sinova samostalna odluka da dođe na koncert bila još draža.
Među posebnim trenucima koncerta Hržica je izdvojio nastup sa zborom Izvor, prema kojemu, kako kaže, osjeća veliko poštovanje. Njihov je rad pratio još od ranijih dana, a želju za zajedničkom suradnjom nosio je dugo.
Nina Badrić i sestre Husar iz publike su bodrile prijatelja
Među uzvanicima su bile i Nina Badrić te Ivana i Marija Husar, koje su ovoga puta zamijenile pozornicu gledalištem. Nina je istaknula koliko je važno biti uz prijatelja u velikim trenucima, osobito kada znaš koliko je truda uložio u ono što predstavlja publici.
Nina se pritom našalila da će nakon koncerta uz čašu vina s Alanom prokomentirati i ono što mu možda nije bilo najbolje. No kada je riječ o omiljenim pjesmama, komplimenti su brzo nadjačali svaku mogućnost ozbiljne kritike. Osvrnula se i na širi značaj onoga što je Hržica gradio kroz godine, posebno kroz zajednicu Srce Isusovo i okupljanja na Kamenitim vratima. Smatra da je upravo taj put pomogao stvaranju nove, mlade duhovne glazbene scene koja danas puni velike dvorane.
Za Hržicu je koncert u Lisinskom tako bio potvrda da se dugogodišnji rad isplatio, ali i poticaj za nove pjesme i nastupe.
„Predivno, emotivno. Na najljepši mogući način sam proslavio svojih 15 godina bavljenja duhovnom glazbom i idemo dalje”, zaključio je.
A na pitanje znači li to da bi se za sljedećih 15 godina mogao naći i u Areni, ostavio je mogućnosti otvorenima. Možda ga čekaju još veće pozornice, a možda se ponovno vrati i u malu crkvu. Za njega, čini se, najvažnije nije koliko je velika dvorana, nego ono što se u njoj događa.
