Slučaj preminule književnice i novinarke Vedrane Rudan otvorio je niz teških pitanja o funkcioniranju i logici domaćeg zdravstvenog sustava kada je riječ o pokrivanju troškova liječenja u privatnim ustanovama.
Kako piše portal Novosti, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) nastavio je pravnu bitku u upravnom sporu koji je protiv njih pokrenula sama autorica dok je bila živa. Predmet spora bila je refundacija troškova za specijaliziranu dijagnostičku pretragu koju je Rudan morala sama financirati prije početka onkološke terapije.
Nova ekspertiza stigla nakon odlaska osiguranice
Iako je Zavod bez problema pokrio trošak od 8.814,40 eura za nastavak njezina liječenja preciznije, za postupak stereotaktične kirurgije (SBRT) u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia Zagreb, odbili su nadoknaditi oko tri tisuće eura za Ultra HD PET/MR pretragu. Ta je pretraga, prema navodima same ustanove, bila neophodan preduvjet kako bi se uopće utvrdilo je li pacijentica kandidat za SBRT.
Posebnu pažnju privlači tajming poteza zdravstvene administracije. Samo osam dana nakon što je književnica preminula 18. kolovoza, onkologinja i članica liječničkog povjerenstva HZZO-a sastavila je opsežnu medicinsku ekspertizu na 11 stranica. Taj je dokument krajem kolovoza predan sudu kao dopuna odgovora na žalbu.
Osporavanje vlastitih odluka i medicinske opravdanosti
U tom novom stručnom mišljenju HZZO sada ne samo da dovodi u pitanje nužnost skupocjene PET/MR dijagnostike, nego iznosi i sumnje u opravdanost samog SBRT postupka iako su ga prethodno u potpunosti financirali. U dokumentu se ističe da visoka tehnološka razina pretrage ne podrazumijeva automatski i njezinu medicinsku neophodnost te se naglašava kako je kod navedene dijagnoze operativni zahvat primarna opcija, dok SBRT nije standardni korak u tom slijedu.
Osim toga, u ekspertizi se problematizira i proces donošenja odluke o terapiji, odnosno je li ona donesena u okviru neovisnog multidisciplinarnog tima ili na temelju preporuka ustanove i liječnika koji izravno sudjeluju u provođenju tih zahvata.
Sistemski kaos i sporni ugovori
Kako dalje navode Novosti, ovaj slučaj u prvi plan gura širi problem odnosa države i privatnog zdravstvenog sektora. Ugovor koji HZZO ima s Radiochirurgijom predviđa oko 1.600 postupaka godišnje, dok se javnim bolnicama istovremeno odobrava znatno manji kapacitet, po sto postupaka.
Apsurd cijele situacije ogleda se u tome što državni osiguravatelj izdvaja značajna sredstva za privatne ustanove i javno promovira njihovu opremu, da bi u sudskom sporu protiv vlastitog osiguranika osporavao stručne procjene i etiku istih tih liječnika i ustanova s kojima usko surađuje. Ostaje otvoreno pitanje zašto se legitimnost i opravdanost ovakvih pretraga i terapija preispituje na sudu u pojedinačnim sporovima s pacijentima, umjesto kroz sustavnu kontrolu modela koji je sam HZZO uspostavio.
