Jedna od najvećih sportašica svih vremena, legendarna hrvatska skijašica Janica Kostelić, boravi u Sarajevu nakon puna dva desetljeća. Povod njezina dolaska je sudjelovanje na „Balance Conference 2026“, poslovnom događaju koji je postao prepoznatljiv kao jedan od najznačajnijih u regiji.
Janica, koja je godinama bila simbol pobjedničkog mentaliteta izgrađenog na strogoj disciplini, fokusu i unutarnjoj ravnoteži, na konferenciji je govorila o putu do uspjeha, motivaciji, ali i nekim manje poznatim detaljima iz svoje prebogate karijere.
View this post on Instagram
Emotivni povratak u 1998. godinu
Prisjećajući se svojih početaka, Janica se vratila u 1998. godinu i Olimpijske igre u Japanu, kada je kao 16-godišnjakinja tek ulazila u svijet vrhunskog skijanja.
„Tada mi je Arijana Boras iz Bosne i Hercegovine posudila kombinezon“, prisjetila se Kostelić, istaknuvši kako ju je skijanju zapravo privuklo društvo i druženje s drugom djecom koju je upoznala kroz skijaški klub u Zagrebu, gdje je trenirao njezin brat Ivica.
Janica je objasnila da je oduvijek imala jasan plan: „Moj cilj je bio osvojiti olimpijsku medalju i nakon toga napustiti skijanje na samom vrhuncu. Čovjek se najbolje osjeća kada ode od nečega u pozitivnom kontekstu.“
Razlika između treninga i utrke: „Ivica je i košarku shvaćao preozbiljno“
Iako kao djevojčica nije voljela zimu ni tešku opremu, skijanje je s vremenom postalo njezina najveća ljubav. Na konferenciji je povukla zanimljivu paralelu između treninga i natjecanja.
„Ista se vožnja ne može ponoviti. Na treningu se ne troši energija kao na utrci. Trening je sredstvo, a ne cilj“, objasnila je. Dotaknula se i brata Ivice, istaknuvši kako je on čak i rekreativno igranje košarke shvaćao previše ozbiljno: „On je imao pristup prema kojem je i na treningu cilj isključivo pobjeda.“
Motivacija kroz igru i čuvena utrka bez rukavice
Janica se prisjetila i jednog od svojih najpoznatijih trenutaka, utrke koju je završila bez rukavice i štapa, a ipak osvojila treće mjesto. No, njezina reakcija tada nije bila slavljenička.
„Tada sam si rekla glupačo jedna. To je kao da hodaš ulicom i ispadnu ti tenisice. Bila je to čista šlampavost. Volim da mi je komotno, da me ništa ne pritišće, i tako je rukavica ispala. Bila sam ljuta na sebe što sam to dopustila“, priznala je iskreno.
Naglasila je kako čovjek može napredovati samo kroz konstruktivnu kritiku, a ne samo kroz pohvale. Njezina motivacija često je bila neobična: „Ako bih dobila startni broj pet, moja bi motivacija bila da ne budem šesta. Nekome je to možda glupo, ali ja sam se tako igrala. Zabavljala sam se, a glavni cilj je ionako bio na kraju.“
View this post on Instagram
„Poznati bi trebali biti liječnici i znanstvenici, a ne sportaši“
Kada se osvrne unatrag, Janica ističe kako bi voljela da nije postala medijska ličnost. Smatra da je sport zabava, dok bi stvarni fokus javnosti trebao biti na ljudima koji izravno doprinose čovječanstvu.
„Poznati bi trebali biti ljudi poput liječnika i znanstvenika, koji su rijetko u fokusu. Voljela bih da sam ostala samo skijašica, a ne i medijska ličnost“, kazala je Kostelić.
Također je otkrila da nema profile na društvenim mrežama, jer ih smatra alatom za traženje potvrde vlastite vrijednosti od drugih. „Najbitnije je da sami za sebe znate koliko vrijedite“, zaključila je Snježna kraljica, ispraćena ovacijama sarajevske publike.
View this post on Instagram
