Split je sinoć, nakon osam dugih godina, ponovno ugostio najprestižniju domaću glazbenu nagradu, no 33. dodjela Porina ostat će zapamćena po trenutku koji je nadišao samu statuu. Kada je proglašena dobitnica u kategoriji za najbolju žensku vokalnu izvedbu, dvoranom se prolomio dug, gromoglasan pljesak. Nagrada je posthumno pripala divi hrvatske glazbe, nezaboravnoj Gabi Novak, za pjesmu simboličnog naziva – “Nada”.
Nasljeđe koje živi dalje
Na pozornicu je, vidno uzbuđena i dostojanstvena, izašla njezina unuka, mlada glazbenica Lu Dedić. Trenutak u kojem treća generacija ove nevjerojatne umjetničke loze preuzima priznanje za ženu koja je definirala glazbenu povijest ovih prostora, nikoga nije ostavio ravnodušnim.
„Znam da bi bila sretna…“, započela je Lu, a te tri jednostavne riječi snažno su odjeknule dvoranom, noseći u sebi svu težinu gubitka, ali i ponosa. Njezin emotivni govor, ispunjen ljubavlju i poštovanjem prema baki koja joj je bila i uzor i podrška, izazvao je suze u očima mnogih kolega glazbenika u publici.
Povratak pod Marjan u znaku emocija
Pjesma „Nada“ bila je Gabin posljednji dar publici, a sinoćnje priznanje struke došlo je kao potvrda njezine vječne relevantnosti. Lu Dedić, koja i sama gradi uspješnu glazbenu karijeru (podsjetimo, sinoć se slavilo i uz Jakova Jozinovića), pokazala je nevjerojatnu snagu dok je u rukama držala statuu koja sada pripada njezinoj obiteljskoj riznici.
View this post on Instagram
Ovaj Porin nije bio samo nagrada za pjesmu; bio je to kolektivni zagrljaj cijele estrade upućen ženi koja nas je učila što znači dostojanstvo, interpretacija i nada.
