Imati broj Donalda Trumpa u Washingtonu je kroz godine postao “statusni simbol”, tvrdi Max Tani, američki novinar koji je odlučio istražiti koliko je teško doći do telefonskog broja predsjednika SAD-a.
“Početkom prošlog tjedna, nakon što sam pročitao što se činilo kao pedeseti ‘ekskluzivni’ telefonski intervju s Trumpom, ovaj put novinara za kojeg nikad nisam čuo, odlučio nabaviti predsjednikov broj i nazvati ga”, piše Tani za portal Semaphor.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Prema saznanjima spomenutog novinara i pričama njegovih medijskih kolega, američki predsjednik prima pozive kasno navečer, dok gleda TV ili objavljuje na mreži Truth Social. Tokom posljednjih vojnih operacija u Iranu, dao je više od 30 telefonskih intervjua, često vrlo kratkih i opuštenih. Prema izvorima, Trump te razgovore ne shvaća uvijek ozbiljno, a novinari koji ga zovu često ne dobiju značajne informacije. Usprkos tome, htio je provjeriti koliko je zapravo teško doći do tog, kako ga struka naziva, “svetog grala”.
Zadirkuje novinare?
Prema riječima jednog dužnosnika Bijele kuće, kojeg Tani citira anonimno, Trump te razgovore često ne shvaća ozbiljno. “Kada se javi, često je zaokupljen, uključi zvučnik pred većom grupom ljudi, razgovara opušteno i zabavlja se time da ih malo zadirkuje”, rekao je spomenuti dužnosnik.
Dodaje da novinari koji misle da rade ozbiljan posao time što ga zovu zapravo “čine medvjeđu uslugu sami sebi”. Svejedno, Tani je u članku objasnio kako su novinari postupno počeli dolaziti do tog broja i dijeliti ga među sobom. Neki su ga dobili od članova Trumpove obitelji, drugi od poslovnih ljudi, a neki su ga jednostavno zatražili izravno od predsjednika, no postoji cijeli “sistem taktika” kako i kada zvati kontroverznog predsjednika.
Postoje i “nepisana pravila”
Neki smatraju da je najbolje zvati navečer dok gleda televiziju, drugi da ga treba nazvati usred noći kada ne može spavati, a treći rano ujutro, iako tada zna biti loše volje. Navodno, postoje i druga “pravila”: nakon partije golfa često je dobro raspoložen, a odmah nakon objave na Truth Socialu spremniji je iznijeti mišljenje.
Nakon što je prikupio sve te informacije, Tani je odlučio nazvati Trumpa. Odabrao je subotnje poslijepodne, kada je predsjednikov raspored bio nešto lakši. Pripremio se na to da će se Trump javiti bez predstavljanja, jednostavnim “Halo?”, kako su mu rekli oni koji su ga ranije zvali. Nazvao je – ali Trump se nije javio.
“Utješio sam se mišlju da nisam puno propustio”, piše Tani, dodajući da ti kratki razgovori često ne donose posebno vrijedne informacije.
Iako su neki i sami sudjelovali u takvim intervjuima, danas ih nazivaju “sramotnima”, “besmislenima” i bez stvarne vrijednosti. Sugovornici navode da Trump u tim razgovorima ima lagana pitanja i potpunu slobodu da govori što želi, često više radi zabave nego ozbiljnog informiranja.
Bivši dužnosnik iz vremena Barack Obama, Eric Schultz, ističe da bi takva dostupnost privatnog broja predsjednika ranije bila nezamisliva. On smatra da Trump koristi pristup novinarima kao alat za dobivanje povoljnog izvještavanja, dok sami intervjui rijetko donose stvarnu vrijednost i često se svode na prenošenje njegovih izjava bez kritičkog odmaka. Na kraju se postavlja pitanje: je li važnije imati pristup moćnima ili ih stvarno držati odgovornima i tražiti istinu.
