Legendarni hrvatski sportaš, doktor kineziologije i dugogodišnji profesor, koji je nastupao i za vaterpolsku i za rukometnu reprezentaciju bivše Jugoslavije, Zlatko Šimenc, preminuo je u 88. godini života.
Zlatko Šimenc preminuo je u noći s ponedjeljka na utorak, a domaćim medijima to je potvrdio njegov sin Dubravko, bivši hrvatski vaterpolo reprezentativac. Za vaterpolsku reprezentaciju bivše SFRJ nastupio je 101 put, a za rukometnu 25 puta, što je uspijevalo mu je to jer se u to vrijeme rukomet igrao zimi, a vaterpolo ljeti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Naime, Šimenc je bio član vaterpolske reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojila srebrnu medalju, a ima osvojena još i dva srebra sa europskih prvenstava (1958. i 1962.) te jednu europsku broncu (1966.). Također, nastupio je i na dva svjetska prvenstva u rukometu i to 1958. i 1961. godine. Kao igrač Akademskog vaterpolskog kluba Mladost, Zlatko je četiri puta bio klupski prvak Europe a trener svog matičnog kluba bio je od 1972. do 1975. godine kada je osvojio Kup pobjednika kupova, a nakon toga i prvo izdanje Superkupa kada je s Mladosti pobijedio aktualnog prvaka Europe – Partizan.
Nakon završetka igračke karijere, Šimenc je ostao neraskidivo vezan uz sport. Kratko je bio i trener, a s klupe je vodio svoju Mladost do osvajanja Kupa pobjednika kupova i prvog europskog Superkupa 1975. godine. Ipak, svoj pravi poziv pronašao je u akademskom radu. Kao doktor kineziologije, postao je redoviti profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je na Katedri za sportske igre odgajao generacije studenata, predajući predmete rukomet i vaterpolo. Objavio je više od 60 znanstvenih radova i knjigu “Taktika u rukometu”, čime je svoje praktično znanje prenio u teorijski i znanstveni okvir.
Strast prema sportu Zlatka Šimenca nije ostala samo na njemu – on ju je nesebično prenio i na svoju obitelj, stvarajući pravi sportski “klan”. Njegova supruga, Nevenka Šimenc, bila je vrhunska odbojkaška reprezentativka, dok je njihova kći, Iva, briljirala u svijetu sinkroniziranog plivanja i postala prvakinja u toj disciplini. Sin Dubravko Šimenc odlučio je slijediti očeve stope, ali svoj put je podignuo na još višu razinu: postao je jedan od najvećih hrvatskih vaterpolista svih vremena, s brojnim medaljama na svjetskim i olimpijskim natjecanjima.
Obitelj Šimenc tako je postala simbol sportske izvrsnosti u Hrvatskoj, primjer kako predanost, rad i ljubav prema sportu mogu proći kroz generacije. Zlatko Šimenc zbog svog iznimnog doprinosa sportu i odgoju nove generacije sportaša, 2001. godine dobiva prestižnu Državnu nagradu za sport “Franjo Bučar” za životno djelo, čime se dodatno potvrđuje njegov status legende hrvatskog sporta.
