Hrvatska kreativna scena dobila je svoj prvi veliki otpor prema digitalnoj transformaciji umjetnosti. Poznati domaći ilustrator Igor Jurilj, umjetničkog imena Yellow Yuri, javno je objavio povlačenje s ovogodišnjeg natjecanja za nagradu Porin. Razlog je jasan i beskompromisan: Jurilj ne želi da njegov trud i zanat konkuriraju u istoj kategoriji s radovima generiranim umjetnom inteligencijom (AI), koji u nominacijama nisu jasno naznačeni kao takvi.
View this post on Instagram
Jurilj, koji je bio nominiran u kategoriji za najbolje likovno oblikovanje za album Parnog valjka „Kažu pčele umiru“, ističe kako mu nije svejedno donijeti ovakvu odluku, ali smatra da je nužna. Prema njegovim riječima, Porin je glazbena nagrada koja bi trebala slaviti djelo u cjelini – od ideje i rada do onih sitnih ljudskih grešaka i varijacija koje čine srž umjetnosti.
View this post on Instagram
„Meni je od ikakvog kipića važnije povjerenje ljudi koji uopće žele staviti moj rad na naslovnicu“, naglasio je Jurilj, dodajući kako AI možda može proizvesti vizualno impresivnije rezultate, ali iza njih ne stoji čovjek, niti međusobno razumijevanje glazbenika i ilustratora.
Iako se povukao, Jurilj je džentlmenski izdvojio radove svojih kolega koje iznimno cijeni i koje bi rado vidio s nagradom u rukama. To su naslovnice albuma grupa BluVinil („Carstvo Mediterana“) te Baby Lasagne („DMNS & Mosquitoes“). Zanimljivo je da je upravo Jurilj autor popularnih ilustracija i teksta za slikovnicu „Baby Lasagna i mačak Stipe“, čime je još jednom potvrdio svoju neraskidivu vezu s aktualnom glazbenom scenom.
Majstorstvo ispred algoritma
Povlačenjem s Porina, Jurilj je postavio granicu: rad ljudskih ruku, jer ako dopustimo da algoritmi budu u istom košu s umjetnicima, više ne nagrađujemo talent, nego procesorsku snagu.
View this post on Instagram
U svijetu koji žudi za brzinom i jeftinim rješenjima, Jurilj je izabrao sporiji i teži put – onaj ljudski. Njegovo NE Porinu je krik za zaštitu struke koja polako gubi pod pritiskom automatizacije. Možda AI može brže nacrtati naslovnicu, ali nikada neće moći sjesti s glazbenikom, popiti kavu i vizualno razumjeti bol ili sreću koja stoji iza pjesme. To razumijevanje je ono što plaćamo kad kupujemo album, a ne savršene piksele bez duše.
