Dok se na Božić najčešće ostaje u krugu najuže obitelji, 26. prosinca – Štefanje donosi drugačiji ritam: više posjeta, više čestitanja i više druženja. U brojnim župama i obiteljima na Štefanje počinje i blagoslov obitelji po kućama, a mnogi će – poput Stjepana, Štefa, Stipe, Štefice i Štefanije – slaviti i svoj imendan.
Štefanje je blagdan svetog Stjepana Prvomučenika. Zbog propovijedanja Isusova nauka i pripadnosti zajednici kršćanskih učenika, sveti je Stjepan oko 36. godine nakon Krista osuđen za bogohuljenje. Prema predaji kazna je bila kamenovanje do smrti izvan gradskih zidina Jeruzalema. Sveti Stjepan je tako prvi kršćanski mučenik i simbol malog čovjeka koji je umro za velike ideale i vjeru u Isusa Krista. Ovaj blagdan danas je državni praznik u mnogim zemljama.
U Hrvatskoj se tradicionalno na sam Božić nije išlo u posjete, nego se ostajalo doma s obitelji. No drugog dana Božića, na Štefanje, obilazilo se rodbinu i prijatelje. Posebno se pamti običaj da su mlade snahe posjećivale roditeljski dom i roditeljima nosile darove.
Štefanje ima i regionalne običaje: u sjevernim hrvatskim krajevima spominje se dan konja ili mazgi, čiji je svetac zaštitnik. U Istri su seljaci na taj dan izlazili s konjima, jahali ili se utrkivali.
Uz Štefanje se vežu i narodne izreke, poput: “Kiša na Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje.” Ili “Bolje Božić kužan nego južan”, koja poručuje da neuobičajeno toplo i kišno vrijeme u to doba godine nije dobar znak za plodnost sljedeće godine.
Štefanje je dan na koji se nastavlja božićnu radost kroz susrete, otvorena vrata i zajedništvo.
