Dan svetog Stjepana, u narodu Štefanje, osim što je rezerviran za obiteljska druženja i produženi blagdanski stol, tradicionalno je i dan za one kratke pozive, poruke i ono jednostavno – “Sretan imendan!”. A u Hrvatskoj je Stjepan (i sve njegove verzije – Stipe, Štef, Stijepo, Stipica…) ime koje nosi dobar dio naših najprepoznatljivijih ljudi iz glazbe, sporta i javnog života. I zato je Štefanje idealan povod za mali podsjetnik na njih!
Kad Stjepan zasvira, teško je ostati ravnodušan
Neki Stjepani jednostavno imaju taj “faktor” – čim ih čujete ili vidite, znate da slijedi nešto što će vas zabaviti, dirnuti ili barem natjerati da zastanete.
Stjepan Hauser violončelist je koji je klasičnu glazbu pretvorio u scenski spektakl i približio je publici koja možda nikad nije mislila da će “kliknuti” na violončelo. Hauserov nastup nije samo izvedba, nego doživljaj: emocija, dinamika i ona vrsta energije zbog koje se i klasična glazba sluša kao da je “tu i sad”.
S druge strane, imamo i Stjepana koji je oličenje šarma. Stjepan Jimmy Stanić je gospodin šlagera, stila i dobrog humora. Njegov nastup se ne gleda samo zbog pjesme, nego i zbog karaktera – one fine, nenametljive duhovitosti i prisutnosti koja publiku osvoji bez forsiranja. Jimmy je podsjetnik da “old school” može biti i te kako živ – i itekako zabavan.
Na terenu, u ringu i na planini – Stipe je sinonim za upornost!
Ako je Stjepan često “pozornica”, onda je Stipe kod nas vrlo često – teren. I to onaj pravi – gdje nema prečaca, nego se sve mjeri radom, disciplinom i glavom.
Baš poput Stipe Pletikose bivšeg reprezentativca i vratara. On je lice hrvatskog nogometa, tip igrača koji ulijeva sigurnost i kad je najnapetije – a to je vrlina koju navijači pamte godinama.
Alpinist i putopisac Stipe Božić čovjek je pak koji je visine i daljine pretvarao u priče zbog kojih vam se “ide van”, makar samo do najbližeg brda. Njegova je karijera dokaz da su najteže pobjede često one protiv vlastitih granica – i da su ponekad tišina i snijeg veći izazov od bilo koje gužve.
Stjepan Božić bivši boksač, jedno je od najpoznatijih domaćih imena u ringu. Kad se priča o hrvatskom boksu, njegovo se ime često spominje kao sinonim za tvrdu školu, gard koji se ne ruši lako i karijeru iz koje se vidi koliko taj sport traži glavu, srce i živce.
Stipe Drviš bivši svjetski boksački prvak (WBA); primjer je sportaša koji je kroz ring izgradio ime prepoznatljivo i izvan boksačke publike. Boks ne oprašta, a Drviš je bio upravo ono što publika u tom sportu cijeni – srčan, čvrst i “na rezultat”.
Rukometni reprezentativac Stipe Mandalinić sinonim je za brzinu, snagu i onu “nema labavo” mentalitet dvorane. Rukomet je kod nas religija u malom, a Mandalinić je primjer igrača koji u toj priči igra punim plućima.
Stipe Žunić bacač kugle i hrvatski rekorder; atletika u svom najčišćem obliku: disciplina, tehnika i milimetri koji odlučuju. U sportu gdje nema “sreće” ni skrivanja, ostaje samo rad – a rezultat govori sam za sebe.
Nogometaš nove generacije je Stipe Biuk. On je ime koje se sve češće provlači kroz sportske rubrike, a navijači je itekako prate je Biuk je mlad, brz i ambiciozan.
Ako u priču ubacimo i hrvatsko podrijetlo izvan granica, teško je preskočiti Stipu Miočića – UFC teškaša čije se ime često spominjalo i u domaćim kafićima kada bi bile velike borbe. Kad krene taj “fight night” razgovor, Miočić je jedno od onih prezimena koje se izgovara kao da je “susjedov mali” – a zapravo je globalna sportska zvijezda.
