U danima kada se eterom ponovno šire poznati akordi koji nas podsjećaju da je vrijeme za povratak najmilijima, svijet je zatekla tužna vijest. Britanski kantautor Chris Rea, čovjek čiji je hrapavi, topli baršun u pjesmi “Driving Home for Christmas” postao neslužbena himna svih putnika namjernika, preminuo je u 75. godini života. Odlazak ovog majstora slide gitare podsjetio nas je na gorku, ali poetičnu ironiju sudbine: mnogi umjetnici koji su nam darovali zvučnu kulisu najljepšeg doba godine, napustili su nas upravo dok njihove pjesme griju naša srca.
Pjesma nastala u snježnoj gužvi
Chris Rea svoju najpoznatiju blagdansku pjesmu nije napisao u idiličnom studiju, već iz čiste frustracije. Davne 1978. godine, dok je sa suprugom zapao u nepreglednu prometnu gužvu na putu iz Londona, promatrao je umorna lica drugih vozača kroz snijeg koji je tek počeo padati. Kako bi razbio tjeskobu, počeo je pjevušiti stihove o povratku kući. Iako se kasnije pribojavao da će taj “izlet u blagdane” narušiti njegov ugled blues glazbenika, publika je odlučila drugačije – pjesma je postala globalni fenomen bez kojeg je Božić danas nezamisliv.
Bio je to umjetnik nevjerojatne strasti koji se desetljećima hrabro borio s teškim bolestima, nikada ne dopuštajući da mu osmijeh nestane. Pamtit ćemo ga i po anegdoti iz 2014. godine kada je na pozornici poželio pravi snježni spektakl s 12 topova, koji su parter zatrpali metarskim nanosima. “Koštalo me 12 tisuća funti da to očiste”, šalio se Rea, dokazujući da je za Božić uvijek bio spreman dati sve. Ironično, “Driving Home for Christmas” nastala je iz osjećaja frustracije i neizvjesnosti. Rea ju je napisao 1978. godine. Supruga ga je vozila iz Londona za Middlesbrough, a dok su zapeli u gustoj prometnoj gužvi i snijeg je počeo padati, Rea je počeo pjevušiti stihove kako bi se oraspoložio. – Gledao bih druge vozače, svi su izgledali tako jadno. U šali sam počeo pjevati ‘Vozimo se kući za Božić’ – prisjetio se u jednom intervjuu, prenosi BBC.
Gorka ironija blagdanskog odlaska
Chris Rea se pridružio nebeskom zboru velikana koji su nas napustili u vrijeme blagdana. Na sam Božić 2016. godine, svijet je ostao u nevjerici zbog smrti Georgea Michaela. Pjevač čiji je hit “Last Christmas“ s grupom Wham! postao najizvođenija božićna pjesma svih vremena, otišao je tiho, u svom domu, upravo na dan o kojem je pjevao desetljećima.
Slična sudbina pratila je i autore kultne balade “Fairytale of New York“. Kirsty MacColl tragično je stradala tek nekoliko dana prije Božića 2000. godine, dok je njezin partner u tom nezaboravnom duetu, irski punk pjesnik Shane MacGowan, preminuo krajem studenog prošle godine. Zanimljivo je da je MacGowan bio rođen upravo na Božić, čime je njegov životni krug bio neraskidivo vezan uz taj datum.
Glasovi koji griju generacije
Popis legendi koje su nas napustile u prosincu dugačak je i impresivan. Na Božić su preminuli i neponovljivi Dean Martin, čiji nas “Let It Snow” i danas grije poput najtoplije deke, zatim kralj soula James Brown, ali i ikona Eartha Kitt, koja je svojoj “Santa Baby” udahnula šarm koji nitko nikada nije uspio kopirati.
Iako nas ovi umjetnici više ne mogu pozdraviti s pozornice, njihova prisutnost u našim životima nikada nije bila snažnija. Dok se vozimo kući, dok ukrašavamo bor ili dok uz čašu vina promatramo prve pahulje, njihovi glasovi su tu – podsjećaju nas na prolaznost, ali i na vječnu ljepotu trenutka. Ove godine, kada čujete hrapavi glas Chrisa Ree, sjetite se da on nije samo pjevao o putovanju kući; on je tim putem krenuo mirno, ostavljajući nam u nasljeđe glazbu koja će nas zauvijek podsjećati što doista znači biti – doma.
