Jesi li ikad čuo/la za Stockholmski sindrom? Vjerojatno jesi ali vezano za pojam koji opisuje situaciju u kojoj žrtva otmice ili zlostavljanja razvije emocionalnu povezanost sa svojim otmičarom. Naziv dolazi iz stvarnog događaja – pljačke banke u Stockholmu 1973. godine, kada su taoci pokazali suosjećanje prema otmičarima.
No danas se taj pojam koristi i u svakodnevnom životu – čak i na poslu.
Kada „poslovni Stockholm sindrom“ zavlada uredom
Zvuči čudno, ali neki ljudi razviju posebnu vrstu lojalnosti prema svom poslu ili šefu, čak i kad ih posao iscrpljuje, a uvjeti su loši.
To se može dogoditi kad:
-
stalno opravdavamo loše ponašanje nadređenih („Ma nije to ništa, samo ima težak dan“),
-
mislimo da ne možemo otići jer je „svugdje isto“,
-
osjećamo da dugujemo firmi sve što imamo,
-
ili kad posao postane toliko velik dio našeg identiteta da se bojimo promjene.
Takvo ponašanje nije znak slabosti, nego često psihološki mehanizam preživljavanja – pokušavamo pronaći smisao u stresnoj situaciji i zadržati kontrolu.
Što kažu istraživanja?
Iako „Stockholmski sindrom na poslu“ nije službeni pojam u psihologiji, istraživanja organizacijskog ponašanja pokazuju da se slični obrasci zaista događaju:
-
Prema istraživanju Harta i Thompsona (Cambridge University, 2015.), neki zaposlenici osjećaju moralnu obavezu prema tvrtki čak i kad ih organizacija ne tretira pošteno.
-
Studija objavljena u Business & Management Studies (2022.) pokazuje da organizacijska lojalnost može opstati čak i pod nepoželjnim uvjetima.
-
Istraživači s MDPI (2025.) otkrili su da ljudi ponekad ostaju na poslu čak i kad doživljavaju zlostavljanje, jer vjeruju da će se stvari popraviti ili jer ne žele „izdati“ tim.
Drugim riječima – neki zaposlenici ostaju zato što su emocionalno vezani, ne zato što su sretni.
Zašto ostajemo u lošim uvjetima?
Psiholozi kažu da je ključ u osjećaju sigurnosti i pripadanja. Čak i ako posao nije idealan, poznat nam je – i zato ga doživljavamo kao sigurniji od promjene. Tu se javlja i tzv. trauma-bonding – emocionalna povezanost s izvorom stresa, koja može pomoći kratkoročno, ali dugoročno iscrpljuje i narušava mentalno zdravlje.
Kako prepoznati da si možda „zarobljen/a“ na poslu?
Pokušaj odgovoriti iskreno:
-
Opravdavaš li loše ponašanje šefa ili kolega?
-
Osjećaš li krivnju kad pomisliš da bi otišao/la?
-
Bojiš li se da bez tog posla „nisi nitko“?
-
Imaš li osjećaj da firma „zna što je najbolje za tebe“ i kad ti se čini suprotno?
Ako je odgovor na više njih da, možda si u obrascu koji podsjeća na Stockholmski sindrom na poslu.
Što možeš učiniti
-
Razgovaraj s nekim – prijateljem, psihologom, HR-om ili mentorom.
-
Podsjeti se svojih granica – nitko ne zaslužuje raditi u toksičnom okruženju.
-
Zapiši svoje vrijednosti – što ti je stvarno važno u poslu i životu.
-
Istraži druge mogućnosti – promjena može biti teška, ali i oslobađajuća.
Stockholmski sindrom na poslu nije službena dijagnoza, ali može biti koristan način da prepoznamo emocionalnu vezanost za toksično radno okruženje.
Ako se prepoznaš u ovome – nisi sam/a.
Mnogi mladi ljudi osjećaju pritisak da „izdrže“ zbog karijere, ali zdravlje i samopoštovanje nisu cijena koju trebaš platiti.
