– Umirao je izrešetan na ulici i dozivao moje ime! Zovite mi moju mamu. Bile su to njegove posljednje riječi – plačućim glasom započela je svoju priču Splićanka Milena Torlak (70).
Njezinog sina Juricu Torlaka (38) te krvave subote na splitskom je Šperunu 11. siječnja 2020. iz kalašnjikova brutalno izrešetao Filip Zavadlav. Žrtve su mu bile i Marin Ožić Paić i Marin Boban, oboje u trenutku smrti 25-godišnjaci.
Zavadlav je za svoj čin na Županijskom sudu u Splitu osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora koju služi u zatvoru u Gospiću. Početkom listopada ove godine Visoki kazneni sud u Zagrebu djelomično je prihvatio njegovu žalbu i smanjio mu kaznu zatvora za pet godina. U nju mu je uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, gdje se nalazi od 2020. godine.
Jedni Filipa Zavadlava smatraju okrutnim trostrukim ubojicom koji ne zaslužuje naše empatije, premda potječe iz nesređene obitelji. Ima i onih koji ga smatraju žrtvom sustava, neki ga veličaju kao narodnog heroja jer se usudio uzeti pravdu u svoje ruke. Nakon što mu je smanjena kazna u raznim internetskim anketama između 80 i 90 posto ljudi pružilo mu je podršku smatrajući da je Zavadlavu trebalo smanjiti kaznu.
Težak udarac za našu sugovornicu Milenu Torlak koja samo za Hype Hrvatska govori koliko ju je ova najnovija odluka suda potresla.
– Jako sam razočarana time što mu je skinuto pet godina zatvora. I to već nakon pet godina nakon te krvave subote. Ne kažem da mu ne treba dati pomilovanje, ali prerano su mu ga dali! On je sada dobio krila i ići će dalje. Želi da ga se proglasi neuračunljivim, a itekako je znao što radi. On je ovdje pobjednik! Tražit će pomilovanje i vrlo brzo bi mogao biti slobodan čovjek. Ali on će za mene uvijek biti trostruki ubojica. A ubijeni momci među kojima je i moj sin ne mogu se braniti, oni su pod zemljom. Poslala sam žalbu sudu iako mislim da od toga nema ništa. Ali ne stajem tu jer idem i na Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu – kaže gospođa Torlak.
– Mnogi me ljudi pitaju da li si mu spremna oprostiti? Ja sam im rekla: ‘Jesam kršćanka, ali ne, ne mogu!’ Ne zato jer misle da sam osvetoljubiva, nego što sam majka. Kad sam čula da on tri momka koje su ubijena na jedan grozan način iz teškog kalašnjikova, naziva ‘crkotinama’ i ni u jednom trenutku se nije pokajao za to što je napravio, došlo mi je loše. Nisam mogla vjerovati što to čujem. Kako se ne možeš ne osjećati krivim, a ubio si tri momka? I što je najteže, naše pravosuđe nije potvrdilo da je taj trostruki ubojica to s namjerom napravio. Moje je i tvrdit ću to dokle god sam živa, da je on to napravio iz namjere. Mjesec dana je dolazio na livadu s teškim naoružanjem i vježbao pucanje, dakle nije išao mjesec dana svirati gitaru. Radio je na tome kako će njih troje smisleno ubiti. Došao je sa Skalica živjeti u Šenoinu ulicu, kako bi imao bolji pregled njihovog kretanja. I onda je tog 11. siječnja 2020. po Varošu šetao kao da nosi violinu, a nosio je teško naoružanje. Da mu se sudilo iz namjere dobio bi 50 godina – priča Milena.
Nitko iz Filipove obitelji, a ni on sam, nije joj se u ovih pet godina ispričao.
– Da budem iskrena, ne želim niti čuti za tu obitelj. Svakoga žalim, ali što da vam kažem… Da sam bila boljeg zdravlja otišla bih na suđenje i upitala ga par riječi, ali ma kakvi, nisam mogla, možda je i bolje tako…
Mnogi ljudi podržavaju Filipa za ovo što je napravio, jer su navodno Milenin sin i druga dvojica Zavadlavovih žrtava, utjerivali dug od njegovog brata Stanislava.
– To nikad nisam čula, ali ako je išta bilo, ja bih voljela da su se obratili institucijama, pa da čak i da se ovaj trostruki ubojica obratio meni. Da mi je rekao: ‘Gospođo, mene vaš sin napada!’ Onda bih ja rekla svom pokojnom sinu, Bog mu da pokoj: ‘Jurica, o čemu se tu radi? Zašto ti napadaš tog momka?’ Ali on se ni u nijednom trenutku nije javio institucijama niti meni, nego je uzeo pravdu u svoje ruke, kupio kalašnjiikov za kojeg nije imao dozvolu i ajde moja, izrešetao ih na ulici kao da su životinje. Znam da neki ljudi brane Filipa jer dolazi iz disfunkcionalne obitelji, ali da se njima ovako nešto dogodilo, vjerujte mi drugačije bi onda razmišljali – ističe Milena.
Mogli su se čuti i komentari kako je Jurica dobio što je zaslužio jer je 2004. u Splitu kad je imao 22 godine iz nehaja skrivio prometnu nesreću u kojoj je život izgubila osmogodišnja djevojčica. Bio je tada osuđen na tri godine zatvora i boravio u zatvoru otvorenog tipa u Gospiću i Valturi.
Sudstvo ga je pomilovalo za šest mjeseci, pa je ukupno odslužio dvije i pol godine.
– Neka te ljude koji govore da je dobio što je zaslužio bude sram. Jurica se zbog te tragedije izgubio u vremenu i prostoru. Tri dana prije nego mu se dogodila tragedija u kojoj je izgubiti život otišao je toj djevojčici na grob upaliti svijeću. I ja je često posjećujem. Nikad to nije mogao preboljeti…
Što da se nađe s Filipom oči u oči?
– Rekla bih mu: ‘Slušaj dušo, jako si mlad. Pitam se što te navelo da ubiješ tri momka. Zašto se nisi obratio institucijama pa i meni? Sve se da riješiti, ali ovo što si ti napravio, ne mogu ti lako oprostiti. Tvoje bahaćanje me vrijeđa. Ja sam svog sina rodila i kao svaka majka pošteno ga odgajala. Možda tvoja tebe nije, ali ja sam se borila za svoja dva sina – kaže Milena.
– Zajedno s pokojnim mužem trudili smo se izvesti ih na pravi put. Moj Jurica bio je predobar, u školi je bio vrlodobar učenik, slušao me, odlazio je s didom u polje. Kad se dogodila prometna nesreća u kojoj je život izgubila curica, teško je to podnosio, jednostavno je izmakao kontroli, prepustio je svoj život, nije ga bilo briga za ništa. Uvijek sam mu govorila da Matejuška nije za njega, tamo je dosta boravio. Malo prije tragedije rekao mi je da bi volio ići živjeti na selo. Ne bih rekla da je bio problematičan, nikad ga nisam napuštala, uvijek sam bila uz njega – zaključuje Milena Torlak u nadi da će pravda zbog ubojstva njezinog Jurice, Marina Ožića Paića i Marina Bobana – biti zadovoljena.
