Čim se na kalendaru spoje petak i broj 13, kod milijuna ljudi diljem svijeta javlja se nelagoda, oprez, pa čak i istinska panika. Iako živimo u 21. stoljeću, strah od petka 13. toliko je duboko ukorijenjen u zapadnu kulturu da ima i vlastiti stručni naziv paraskevidekatriafobija (izveden iz grčkih riječi paraskevi za petak, dekatreis za trinaest i phobos za strah).
Zbog ovog fenomena svakog se petka 13. u svijetu otkazuju poslovni sastanci, odgađaju vjenčanja, ne kupuju se stanovi ni automobili, a zrakoplovne kompanije bilježe osjetan pad prodaje karata. No, kako je uopće došlo do toga da spoj sasvim običnog dana u tjednu i jednog broja postane simbolom nesreće i zlog predznaka?
Odakle zapravo potječe strah od broja 13 i petka?
Povjesničari i folkloristi slažu se da se praznovjerje rodilo spajanjem dvaju odvojenih vjerovanja, onog o nesretnom broju 13 i onog o nesretnom petku.
Broj 13 stoljećima je bio na lošem glasu ponajviše zato što dolazi odmah nakon savršenog i skladnog broja 12. U godini je 12 mjeseci, na satu je 12 sati, postoji 12 znakova zodijaka, 12 olimpijskih bogova i 12 Isusovih apostola. Upravo se u kršćanskoj tradiciji krije jedan od najsnažnijih korijena ovog straha, na Posljednjoj večeri sjedilo je 13 ljudi, a trinaesti gost bio je Juda Iškariotski, koji je izdao Isusa, dok se sam čin raspeća dogodio u petak.
Sličan motiv pronalazimo i u drevnoj nordijskoj mitologiji. Prema legendi, dvanaest bogova okupilo se na svečanoj večeri u Valhalli, no zabavu je pokvario nepozvani trinaesti gost bog prevare i kaosa Loki, koji je izazvao sukob u kojem je ubijen omiljeni bog Baldur, nakon čega je svijet utonuo u tamu.
Crni petak za vitezove templare i knjiga koja je stvorila globalni mit
Jedan od najpoznatijih povijesnih događaja koji se povezuje s nastankom mita o petku 13. dogodio se 13. listopada 1307. godine. Toga je petka francuski kralj Filip IV., uz blagoslov pape Klementa V., naredio masovno uhićenje i mučenje stotina pripadnika moćnog viteškog reda templara. Većina njih optužena je za krivovjerje i spaljena na lomači, a prema legendi, posljednji veliki meštar Jacques de Molay s lomače je prokleo kralja i papu, što je petak 13. zauvijek upisalo u kolektivno pamćenje kao dan velike nesreće.
Zanimljivo je da se petak 13. kao specifičan pojam u literaturi i pop-kulturi masovno proširio tek početkom 20. stoljeća. Tome je znatno pridonio američki burzovni mešetar i pisac Thomas W. Lawson, koji je 1907. godine objavio roman „Petak, trinaesti”, o beskrupuloznom brokeru koji iskorištava praznovjerje kako bi izazvao krah na Wall Streetu. Osamdesetih godina prošlog stoljeća kultni horor serijal „Petak 13.” s maskiranim ubojicom Jasonom Voorheesom dodatno je zacementirao status ovog datuma u popularnoj kulturi.
Zanimljivosti o petku 13. koje vjerojatno niste znali
-
Zgrade bez 13. kata i avioni bez 13. reda: Zbog straha gostiju i putnika, mnogi svjetski hoteli, neboderi i bolnice preskaču broj 13 – nakon 12. kata odmah slijedi 14., a isti je slučaj s redovima sjedala u brojnim zrakoplovnim kompanijama.
-
Gospodarski gubici mjere se u stotinama milijuna: Američki centar za upravljanje stresom i institut za fobije procijenili su da se svakog petka 13. samo u SAD-u izgubi između 800 i 900 milijuna dolara jer ljudi izbjegavaju putovanja, kupovinu i poslovne transakcije.
-
Koliko ih može biti u godini? Svaka kalendarska godina ima najmanje jedan, a najviše tri petka 13. Da bi neki mjesec imao petak 13., taj mjesec mora započeti u nedjelju.
-
U nekim zemljama boje se drugih dana: Dok se u Hrvatskoj, SAD-u, Velikoj Britaniji i većem dijelu Europe zazire od petka 13., u Španjolskoj, Grčkoj i Latinskoj Americi nesretnim danom smatra se utorak 13., dok Talijani najviše zaziru od petka 17. (jer se rimski broj XVII anagramiranjem pretvara u riječ VIXI, što na latinskom znači „živio sam“, odnosno „mrtav sam“).
-
Statistika kaže da je dan zapravo sigurniji: Istraživanja osiguravajućih kuća pokazala su da se na petak 13. događa manje prometnih nesreća i požara nego drugim petcima jednostavno zato što su ljudi tada znatno oprezniji ili ostaju kod kuće.
