Problemi s mentalnim zdravljem djece i mladih sve su izraženiji, no put do stručne pomoći u Hrvatskoj za mnoge obitelji postaje dugotrajan i financijski zahtjevan. Dok se u pojedinim bolnicama na prvi pregled dječjeg psihijatra čeka više od godinu dana, roditelji koji ne žele ili ne mogu čekati često su primorani potražiti pomoć u privatnim ordinacijama.
- Roditelji često nemaju vremena čekati bolnički termin
- “Da smo čekali pregled, situacija bi se pogoršala”
- Kako prepoznati da dijete ima psihičke teškoće?
- Na pregled dječjeg psihijatra čeka se čak 488 dana
- Privatni psiholog može stajati i nekoliko stotina eura mjesečno
- Gdje roditelji mogu potražiti besplatnu pomoć?
Razmjeri problema vidljivi su i u podacima o mentalnom zdravlju učenika. Svaki peti učenik pokazuje simptome depresije, polovica škola nema psihologa, a na prvi pregled dječjeg psihijatra u Klinici za dječje bolesti Zagreb čeka se čak 488 dana. Za obitelji koje se suočavaju s anksioznošću, depresivnim simptomima ili drugim psihičkim poteškoćama djeteta takvi rokovi mogu predstavljati ozbiljan problem.
Roditelji često nemaju vremena čekati bolnički termin
Koliko je važno pravodobno prepoznati teškoće, pokazuje iskustvo majke 15-godišnje djevojčice koja je odlučila anonimno podijeliti svoju priču. Iako u početku nije primijetila značajnije promjene u ponašanju kćeri, na problem joj je ukazao razrednik, koji ju je pozvao u školu na razgovor sa školskom psihologinjom.
“Uvijek sam smatrala da svoje dijete poznajem najbolje. Sve dok me jednog dana nije nazvao razrednik i zamolio da dođem u školu, gdje me dočekala školska psihologinja. Na kćeri nisam primijetila ništa neobično.
Možda je, kad danas vratim film, bila malo opterećenija, ali nisam shvaćala da joj to stvara ozbiljne probleme. Imali smo sreće što je razrednik primijetio promjene i što je škola imala psihologinju s kojom je kći mogla razgovarati”, ispričala je majka.
Problemi su se očitovali kroz umor, poteškoće sa spavanjem i bolove u trbuhu prije ispita. Djevojčica je pokušavala uskladiti školske obveze, treninge i druženja, a pritom je sebi stvarala dodatni pritisak zbog želje za upisom u željenu srednju školu.
Kada je doživjela nešto nalik napadu panike, roditelji su odlučili potražiti stručnu pomoć.
“Da smo čekali pregled, situacija bi se pogoršala”
Majka je najprije kontaktirala liječnicu obiteljske medicine i zatražila uputnicu za dječjeg psihologa. Međutim, umjesto brzog dolaska do stručnjaka, suočila se s dugim čekanjem.
“Tada sam nazvala njezinu liječnicu obiteljske medicine i zatražila uputnicu za dječjeg psihologa. Mislila sam da smo time već na pola puta do pomoći, ali drugi dio puta trajao je više od 300 dana. Situacija mi se činila toliko ozbiljnom da nisam mogla zamisliti da čekamo ni 30 dana na pregled u bolnici, a kamoli gotovo godinu dana”, ispričala je.
Obitelj je zato odlučila potražiti pomoć privatnog psihologa. Iako se pokazalo da stanje nije bilo toliko alarmantno koliko su u početku strahovali, majka smatra da je pravodobna reakcija bila ključna.
Danas djevojčica pohađa željenu srednju školu, ali i dalje jednom mjesečno odlazi na razgovore s psihologom, kojeg naziva svojim prijateljem.
“Ne znam što bismo napravili da nismo imali financijsku mogućnost otići privatno ili da nismo imali toliko dobrog razrednika i školsku psihologinju koji su nam ukazali na problem”, zaključila je majka.
Kako prepoznati da dijete ima psihičke teškoće?
Dječja psihologinja Žanja Pavlović ističe da su anksioznost i simptomi depresije među čestim razlozima zbog kojih djeca i mladi traže stručnu pomoć. Pritom upozorava da simptomi depresije ne znače nužno i kliničku dijagnozu.
Kod djece se depresivnost ne mora očitovati kroz tugu. Roditelji bi trebali obratiti pozornost na razdražljivost, povlačenje, gubitak interesa za aktivnosti koje su dijete prije veselile ili pad školskog uspjeha.
Anksioznost se, s druge strane, može prepoznati kroz pretjeranu zabrinutost, strah od pogreške i izbjegavanje određenih situacija. Ponekad se pojavljuju i tjelesni simptomi za koje ne postoji medicinski uzrok, poput umora, problema sa spavanjem i bolova.
Psihologinja posebno upozorava na djecu koja naizgled dobro funkcioniraju, postižu dobre rezultate i ne žele opterećivati okolinu svojim problemima, dok se istodobno iznutra bore s tjeskobom.
Roditeljima savjetuje da prate koliko dugo promjene traju i koliko utječu na svakodnevno funkcioniranje djeteta. Problemi se ne bi trebali automatski pripisivati prolaznoj fazi odrastanja.
Na pregled dječjeg psihijatra čeka se čak 488 dana
Problem dostupnosti stručne pomoći posebno dolazi do izražaja na bolničkim listama čekanja. Podaci pokazuju velike razlike među zdravstvenim ustanovama, ovisno o vrsti pregleda i lokaciji.
Kada je riječ o prvom pregledu dječjeg psihologa, najkraće se čeka u Općoj bolnici Dubrovnik, gdje je prvi termin dostupan već za jedan dan. Međutim, u KBC-u Split nakon prvog ponuđenog termina, dostupnog za šest dana, na sljedeće termine čeka se između 370 i 391 dan.
Situacija nije bolja ni u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji. Najkraće čekanje na prvi pregled zabilježeno je u Općoj bolnici Pula, gdje se čeka 48 dana. Na drugom kraju ljestvice nalazi se Klinika za dječje bolesti Zagreb, gdje se na prvi pregled čeka čak 488 dana.
Privatni psiholog može stajati i nekoliko stotina eura mjesečno
Za roditelje koji ne mogu čekati bolnički termin privatni sektor često postaje jedina mogućnost da dijete pravodobno dobije stručnu pomoć. No takva odluka donosi i značajan financijski teret.
Prvi razgovor s dječjim psihologom u privatnim poliklinikama prosječno stoji između 40 i 100 eura, dok se cijene cjelovite psihološke procjene kreću od 150 do 350 eura.
Ako dijete treba redovito savjetovanje jednom tjedno, roditelji za četiri susreta mjesečno moraju izdvojiti između 280 i 350 eura. Za brojne obitelji takav iznos predstavlja ozbiljan udar na kućni proračun, osobito ako stručna podrška traje dulje razdoblje.
Gdje roditelji mogu potražiti besplatnu pomoć?
Ipak, postoje i ustanove te organizacije koje nude besplatne oblike psihološke podrške djeci, mladima i njihovim roditeljima.
U Zagrebu pomoć je dostupna u Centru za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja Zagreb-Zapad, Centru za zdravlje mladih te putem Hrabrog telefona, koji pruža podršku djeci i roditeljima.
U Splitu se obitelji mogu obratiti Savjetovalištu za djecu i mlade pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, kao i udruzi Mentor. Informacije o drugim mogućnostima besplatne psihološke pomoći mogu se pronaći i na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te županijskih zavoda za javno zdravstvo.
Važno je pritom imati na umu da savjetodavna podrška nije isto što i klinička psihološka procjena ili psihoterapija te da različite ustanove ne nude jednake usluge. Ako dijete pokazuje ozbiljne znakove psihičke krize, potrebno je odmah potražiti pomoć u najbližoj hitnoj psihijatrijskoj službi.
Dugo čekanje na pregled i visoke cijene privatnih usluga roditelje stavljaju pred težak izbor: čekati mjesecima ili izdvojiti novac koji možda nemaju. U međuvremenu, dijete ostaje bez pomoći koja mu je potrebna. Dostupnost pravodobne psihološke skrbi zato ne bi smjela ovisiti o financijskim mogućnostima obitelji.
