Mala dvorana Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog danas je bila premala za sve koji su željeli odati posljednju počast velikanu domaće rock scene, Goranu Baretu. U organizaciji diskografske kuće Croatia Records i članova njegova kultnog benda Majke, održana je komemoracija koja je u dvorani okupila obitelj, prijatelje, suborce s pozornice i štovatelje njegove poezije.
Pozornicom je dominirao jedan iznimno potresan i simboličan detalj koji je mnogima u dvorani naterao suze na oči. Na mikrofonu u središtu pozornice cijelo je vrijeme stajala prebačena crno-bijela marama zaštitni znak i neizostavan dio imidža koji je Bare godinama nosio na svim koncertima.
Aleksandar Dragaš: „On je bio rođen za veličanstvena djela, poeziju mu treba uvrstiti u lektiru“
U pratnji arhivskih fotografija koje su se izmjenjivale u pozadini, dirljiv i snažan govor održao je ugledni glazbeni kritičar i novinar Aleksandar Dragaš, dugogodišnji Baretov prijatelj i hroničar njegova rada:
„Toliko sam toga napisao o Baretu da mi je teško još išta reći. On je bio rođen za suze, za veličanstvena djela, da postane jedan od naših najwięksih pjesnika. Njegovu bi poeziju trebalo uvrštavati u lektiru. Njegovo pjesništvo funkcioniralo je ne samo uz glazbu Majki, nego i na papiru. Citirajući njegove stihove, Bare je bio mršavi pas, ostao je bez gospodara. Hvala ti, Bare, što smo bili prijatelji“, poručio je emotivno Dragaš.
Svirka benda i ovacije dvorane: „Mi smo osjećaje prenosili glazbom…“
Nakon komemorativnih govora na pozornicu su stupili i preostali članovi Majki, koji su u čast svom frontmenu i zasvirali uživo.
„Hvala svima, samo ćemo nekoliko riječi u ime cijelog benda. Goran Bare bio je taj koji je riječima volio opisivati, dočarati ljubav i bol, ljepotu. Mi smo svoje osjećaje prenosili kako smo najbolje znali, a to je glazbom. Nama je pripala čast da zajedno stvaramo“, poručili su članovi sastava. Po završetku njihova obraćanja i nastupa, cijela je dvorana ustala na noge i legendarnom rokeru uputila dug, gromoglasan aplauz.
Članovi benda u knjizi žalosti ostavili su i pisanu posvetu u kojoj su naglasili kako se između Baretovih stihova i njezine glazbene podloge uvijek stvarala magija koja ih je odvodila izvan stvarnosti.
Mile Kekin se prisjetio 90-ih: „Od svog mraka napravio je iznimno svijetle stvari“
Među brojnim poznatim licima iz javnog i političkog života na komemoraciju su stigli zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević te bračni par Mile i Ivana Kekin.
Prisjećajući se zajedničkih početaka iz devedesetih, kada su Hladno pivo i Majke dijelili pozornice diljem regije, Mile Kekin naglasio je da, iako su pripadali različitim glazbenim pravcima oni punku, a Majke teškom, mračnom rocku prema Baretu je uvijek osjećao duboko poštovanje:
„Goran i ja poznavali smo se kao kolege. Volio sam njegove koncerte, pogotovo devedesetih kad smo u Sloveniji svirali jedni drugima kao predgrupe. Uvijek je davao sve od sebe, nije bio proračunat niti je mario što će drugi reći. Kad bih ga danas mogao nazvati, rekao bih mu da je napravio sve kako treba. Iz svog mraka napravio je jako lijepe, svijetle stvari i napisao pjesme koje će se slušati i obrađivati generacijama“, izjavio je Kekin novinarima.
Odlaskom Gorana Bareta zatvoreno je veliko poglavlje autentičnog rock zvuka ovih prostora, no simbolična marama na praznom mikrofonu u Lisinskom ostaje kao trajna posveta frontmenu koji nikada nije pristajao na kompromise.
