Malo je stvari frustrirajućije od lošeg sna i besanog prevrtanja po krevetu, no za jednu specifičnu skupinu ljudi vlastito tijelo kao da se trudi sabotirati noćni odmor. Ako ste žena u četrdesetima ili pedesetima i redovito se budite u gluho doba noći, niste sami, dapače postali ste dio nevoljnog globalnog fenomena koji je dobio naziv “Klub 330”.
Kako prenosi britanski portal Metro, novo opsežno istraživanje tvrtke za tehnologiju spavanja Simba, provedeno na 1000 žena starijih od 40 godina, razotkrilo je šokantne podatke čak 84 posto žena redovito se budi usred noći, a nevjerojatnih 92 posto njih se probudi barem jednom prije 7 sati ujutro.
Ono što je najčudnije u cijeloj priči jest da je njihov unutarnji alarmni sat gotovo svima podešen na točno isto vrijeme, 3:30 ujutro.
Skupo gubljenje sna
Jednom kada ih taj nevidljivi alarm probudi, žene u prosjeku izgube 33 minute i 55 sekundi u očajničkom pokušaju da ponovno zaspu. Za više od četvrtine ispitanica (27 posto) ta je borba još teža te provedu i do sat vremena prevrćući se po krevetu prije nego što uspu ponovno sklopiti oči. No, radi li se o nekoj noćnoj skupnoj navici ili je posredi konkretna biologija? Stručnjaci naglašavaju da je pozadina ove pojave čisto znanstvena.
Zašto baš u 3:30 ujutro?
Istraga o ovom fenomenu vodi izravno do fizioloških i hormonskih promjena koje žene prolaze u srednjim godinama. Dr. Zoe Gotts, psihologinja i stručnjakinja za spavanje, objašnjava da ključnu ulogu igraju perimenopauza i menopauza.
Tijekom ovog razdoblja dolazi do naglog padanja i fluktuacije estrogena i progesterona, što izravno narušava prirodnu regulaciju sna. Fluktuacije uzrokuju noćno znojenje, iznenadne promjene tjelesne temperature i povišenu osjetljivost na podražaje iz okoline. Progesteron je, s druge strane, prirodno povezan s moždanim sustavima za smirenje. Kada njegov nivo padne, mozak se znatno teže opušta i lakše budi.
No, dr. Gotts ističe da za buđenje u drugoj polovici noći postoji i logičan medicinski razlog vezan uz arhitekturu sna: Drugi dio noći donosi znatno manje dubokog sna, a više laganog i REM sna. Zbog toga smo u tim ranim jutarnjim satima prirodno puno podložniji buđenju na najmanji podražaj ili promjenu u tijelu. Ako se tome pridodaju stres i anksioznost, mozak ostaje na ‘visokom stupnju pripravnosti’, pa i najkraće buđenje pretvara u dugotrajnu budnost.
Izbjegavajte ključnu grešku!
Najveća pogreška koju žene čine kada se probude u 3:30 ujutro jest gledanje na sat. Stručnjaci upozoravaju da provjeravanje vremena stvara osjećaj panike i hitnosti (“A joj, moram ustati za tri sata!”), čime se aktivira mozak i dodatno onemogućava ulazak u san.
Ako se nađete u ovoj situaciji, dr. Gotts savjetuje:
-
Nemojte gledati na sat ni mobitel.
-
Skinite pritisak sa sebe kratka buđenja su sasvim normalan dio ciklusa spavanja.
-
Ako ne zaspite nakon 15-20 minuta, ustanite iz kreveta. Otiđite u drugu prostoriju uz prigušeno svjetlo, radite nešto opuštajući i vratite se u krevet tek kada ponovno osjetite pospanost.
Na koncu, stručnjaci poručuju da žene ne bi trebale prihvatiti poremećen san kao neizbježnu posljedicu starenja te da se u slučaju dugotrajnih problema svakako savjetuju s liječnikom kako bi se istražili uzroci i olakšale hormonske promjene.
