Zaoštrio se polemički diskurs između Banskih dvora i predstavnika zdravstvenog osoblja. Nakon što su iz resora rada u saborskim klupama plasirani podaci o iznimnom višegodišnjem skoku primanja sestrinskog kadra, sa terena stiže brzi i oštar odgovor: prikazana statistika izostavlja ključnu stavku, fizičku i psihičku cijenu po kojoj se ti euri zapravo zarade.
Povod za reakciju bila je tvrdnja državnog tajnika Ivana Vidiša da je prosječan bruto iznos za osoblje sa srednjom stručnom spremom dostigao 2522 eura, uz nominalno povećanje od čak 164 posto kroz posljednje desetljeće. Za usporedbu, ljekarnički i liječnički prosjek postavljen je na 5689 eura bruto, uz rast od 134 posto.
Statistika bez konteksta donosi iskrivljenu sliku
Iz Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara ne osporavaju činjenicu da su prihodi u zdravstvenom sektoru rasli, no odlučno odbacuju tezu da navedena cifra odražava uobičajeni mjesečni radni ritam.
Upozoravaju da se paušalnim iznošenjem jednog zbirnog broja javnosti servira netočan dojam o stanju u bolničkom sustavu. Konačna kućnica, naime, ovisi o čitavom spletu dodataka od rada u turnusima, noćnih dežurstava i rada blagdanima, pa sve do prisilnih prekovremenih sati i stalne pripravnosti.
Dosezanje takvih iznosa, poručuju sindikalci, nije rezultat redovnog radnog vremena, nego direktna posljedica rada na samoj granici izdržljivosti, gdje se manjak kadra kompenzira narušavanjem privatnog života i zdravlja zaposlenika.Zbog toga od izvršne vlasti traže jasne uvid u metodologiju koja je poslužila za izračun spomenutog rasta.
Metodološke šupljine i inflatorni udar
Sumnju u prezentiranu matematiku dodatno podgrijavaju i ranije službene projekcije Banskih dvora. Prema službenim tablicama s početka 2024. godine, prosječna bruto naknada za sestrinski kadar iznosila je 1161 euro krajem 2016., dok je do proljeća 2024. projektirana na 2235 eura. Taj bi vremenski raspon označavao rast od oko 92,5 posto što stvara znatno odstupanje od sada spominjanih 164 posto, bez naknadnog pojašnjenja je li promijenjen obuhvat radnih mjesta ili sama metodologija izračuna.
Iako nema dvojbe da su osnovice u javnom sektoru i koeficijenti radnih mjesta u više navrata korigirani naviše, pri čemu je osnovica s nekadašnjih 691 euro skočila iznad 1000 eura, sa terena podsjećaju na još jedan presudan faktor: inflaciju.
Kupovna moć građana, pa tako i zdravstvenih djelatnika, posljednjih je godina pod stalnim pritiskom rasta potrošačkih cijena. Stoga nominalni skok na papiru, zaključuju u sindikatu, u stvarnom životu ne donosi ni približno jednak realni dobitak kada se uzmu u obzir troškovi života i svakodnevni pritisak pod kojim sustav funkcionira
