Na današnji dan, 30. rujna 1991. godine, napustio nas je Toma Zdravković, jedan od najvećih glazbenika, pjesnika i boema u povijesti ovih prostora. Čovjek čije pjesme i tri i pol desetljeća nakon njegove smrti bde nad kavanama, zaradio je u karijeri beskrajno bogatstvo, no kako je brzo stjecao novac, tako ga je još brže i dijelio. Na koncu je otišao kao siromah, dok je opaka i dugotrajna bolest nažalost bila jača od njegove nepresušne životne energije.
Toma je rođen 20. studenoga 1938. u Aleksincu, no obitelj se ubrzo preselila u Pečenjevce pokraj Leskovca, a životni ga je put kasnije u potrazi za boljim sutra odveo u Beograd. Iako je odmalena bio svjestan svojeg pjevačkog dara, glazbena ga scena isprva nije prihvaćala.
Njegova bi sudbina vjerojatno otišla u sasvim drugom smjeru da se u studenome 1958. godine nije dogodio sudbonosni susret. Slavna pjevačica Silvana Armenulić pronašla je promrzlog i gladnog Tomu kako sjedi na klupi ispred kavane u kojoj je nastupala. Ispričao joj je da je stigao sa sela trbuhom za kruhom, ali posla nije bilo. Silvana mu je bez razmišljanja pružila ruku, pronašla mu smještaj i pogurala ga na scenu — ostalo je ušlo u legendu.
Dirljiv spomen na groblju: Kći i supruga stigle prve, sin izostao
Povodom 35. godišnjice njegove smrti, na groblju su se među prvima pojavile njegova supruga Gordana Zdravković i kći Žaklina, kako bi položile cvijeće i zapalile svijeće za omiljenog pjevača.
Gordana se sa sjetom i tugom prisjetila supruga s kojim je provela najljepše godine: “Sjećanja su uvis prisutna. Bilo da sam ovdje na grobu ili bilo gdje drugdje, on je uvijek uz mene. Uspomene za mene nisu tek puko sjećanje, nego nešto što živi stalno. Danas mi najviše nedostaje on sam, pa sve ostalo što je vezano uz njega”, ispričala je emotivna Goca.
Na spomenu se nije pojavio Tomin sin Aleksandar, koji živi u Kanadi, a supruga Gordana otkrila je kako među njima nema ljutnje te da poštuje njegovu odluku: “Svatko ima pravo odlučiti za sebe, on je odrastao čovjek. Nije mogao doći i ja to poštujem. Znam da on sve ovo proživljava na svoj način, ne samo današnji dan nego i sve ove godine otkad Tome nema. Ima taj svoj specifičan način razmišljanja, baš poput svog oca — u tome su iznimno slični”, objasnila je.
Riječi koje još uvijek bole
Toma Zdravković preminuo je u Beogradu nakon teške borbe s rakom mokraćnog mjehura. Unatoč tome što se liječio i u Sjedinjenim Američkim Državama, opaka bolest bila je neumoljiva.
Ipak, iza njega su ostali stihovi koji ne stare i pjesme poput “Rođendan bez tebe”, “Ljiljana”, “Dotak’o sam dno života” i “Danka”, koje i danas bude najdublje emocije kod svih generacija diljem regije. Toma je živio onako kako je pjevao, iskreno, bez zadrške i do zadnjeg daha.
