Ako tražite ideju za ručak koja je jednostavna, zasitna i ne sadrži gluten, ova pita od krumpira mogla bi postati novi favorit. Umjesto klasičnog tijesta koristi se tanko raspoređen pečeni krumpir koji nakon pečenja dobije hrskave rubove, dok se unutrašnjost puni špinatom, mozzarellom, cherry rajčicama i kremastom smjesom od jaja.
Najbolje od svega je što za pripremu ne trebate mijesiti tijesto ni tražiti posebne bezglutenske sastojke.
Sastojci
- 4 veća krumpira
- 150 g mozzarelle
- 2 šake svježeg špinata
- 8-10 cherry rajčica
- 1 manji ljubičasti luk
- 3 jaja
- 2 žlice krem sira
- 50 ml mlijeka
- 1 žlica maslaca
- 2 žlice maslinova ulja
- 1/2 žličice češnjaka u prahu
- sol i papar
- malo parmezana za posluživanje
Priprema
Krumpir operite, po želji ogulite i stavite peći cijeli u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite ga oko 40 minuta, odnosno dok ne omekša.
Kada je pečen, krumpir malo ohladite, a zatim ga zgnječite i rasporedite po dnu posude za pečenje. Pokušajte napraviti što ravnomjerniji sloj kako bi podloga bila dovoljno čvrsta.
Premažite je maslinovim uljem, začinite solju i paprom te vratite u pećnicu na još 20-ak minuta. Tako će krumpir dobiti zlatnu i hrskavu koricu koja će zamijeniti klasično tijesto.
Za to vrijeme pripremite nadjev. Na malo maslinova ulja kratko prodinstajte nasjeckani ljubičasti luk, zatim dodajte špinat i pustite da povene. Cherry rajčice prerežite na polovice, a mozzarellu narežite ili natrgajte na manje komade.
U posebnoj zdjeli umutite jaja pa dodajte krem sir, mlijeko, otopljeni maslac, češnjak u prahu, sol i papar.
Na zapečenu podlogu rasporedite špinat, luk, rajčice i mozzarellu. Sve prelijte smjesom od jaja i vratite u pećnicu.
Pecite još oko 25 do 30 minuta na 200 stupnjeva, odnosno dok se nadjev ne stisne, a površina ne poprimi lijepu zlatnu boju.
Prije posluživanja pustite pitu nekoliko minuta da se malo ohladi, a zatim je pospite s malo parmezana.
Jednostavan trik za još hrskaviju podlogu
Ako volite posebno hrskave rubove, krumpir prije drugog pečenja rasporedite u što tanjem sloju. Što je podloga tanja, to će rubovi biti hrskaviji, dok će sredina ostati mekana i dovoljno čvrsta da drži nadjev.
Pita je odlična kao samostalni ručak ili večera, a možete je poslužiti i uz veliku zdjelu svježe salate.
