Tirkizna Tolminka, moćne klisure i neizostavne legende – zašto su Tolminska korita savršeno mjesto za kratki predah od svakodnevice?
Je li vam poznat onaj osjećaj mira i „napunjenih pluća i baterija“ na povratku iz izleta u prirodi? Možda ste tek kratko sjeli uz obalu rijeke koja utire put kroz šumu, osjetili na licu izmaglicu slapa ili jednostavno uživali šetajući pod gustim krošnjama.
Osjećaj se možda čini subjektivan, no ima vrlo stvarne znanstvene temelje. Boravkom u šumi (prirodi) ustvari boravimo u njezinom prirodnom imunološkom sustavu. A glavni „krivci“ za taj poznati osjećaj blagostanja su negativni ioni.
U prirodi bogatoj drvećem i raslinjem, pokraj jezera i vodopada zrak je posebno nabijen negativnim ionima. Tajna ljekovitosti ovog zraka je što negativni ioni svojim nabojem vežu 10 do 80 molekula iona kisika na sebe, koje se potom mogu djelotvorno apsorbirati u krv kroz alveole pluća. Negativni ioni se također vežu uz razne bakterije, viruse i gljivice u zraku te tako spojeni padaju na tlo radi težine. Stoga negativni ioni djelotvorno čiste zrak, pomažu detoksikaciji krvi i tkiva u našem organizmu, saveznici su protiv štetnih slobodnih radikala i uravnotežuju razinu serotonina (hormona sreće). Ne čudi onda što ih se još zove zračnim vitaminima.
Na tek tri sata vožnje od Zagreba, čeka vas jedna takva oaza mira, rekreacije i odličan izvor ovih malenih čarobnih čestica, spomenutih ranije.
Tolminska korita, smještena u jugozapadnom dijelu zemlje, u blizini slovensko-talijanske granice, najniža su točka ulaza u Triglavski nacionalni park, te idealno izletište za laganu šetnju, s ponekim usponom, u trajanju do sat vremena.
Ono što možete očekivati dolaskom u ovaj maleni komadić prirodnog raja nevjerojatni su prizori kristalno čistih pritoka Šoče (Tolminka i Zadlaščica), čije tirkizne boje meandriraju kroz visoke i moćne stijene.
Staza vas vodi uz rijeku, preko mostića, sve do termalnog izvora, koji je vidljiv kada je vodostaj Tolminke niži, a potom i do Medvjeđe glave, stijene koja, obrasla mahovinom i raslinjem, podsjeća na glavu šumske životinje.
Iako u nju ne možete ući bez stručnog vodstva, na putu je vidljiv i ulaz u Zadlašku ili Danteovu spilju.
Legenda kaže da je talijanski pjesnik Dante Alighieri posjetio ovu spilju, koja se nalazi iznad Tolminskih korita. Ljepota i divljina tamošnje prirode navodno ga je potaknula da napiše prvi dio najpoznatijeg epskog spjeva „Božanstvena komedija – Pakao“. Stoga su mještani po njemu nazvali špiljski sustav dug 1140 m, koji ima tri dvorane.
Na samome kraju, čeka vas Hudičev ili Vražji most s kojeg puca pogled iz ptičje perspektive na impresivno korito. Vrlo česti nazivi „vražjih“ prolaza ili mostova označavali su mjesta opasnog prelaska, no ne bojte se, na ovoj lokaciji jedino čega se morate bojati jest da ćete zaboraviti na vrijeme, koje leti dok uživate.
Za posjet ovom dragulju Triglavskog nacionalnog parka ostaje vam još gotovo mjesec dana, točnije ulasci su mogući do 16. studenog, nakon čega se zatvara do ožujka. Iako je idealan predah od betonske džungle kroz proljeće i ljeto, ovaj kanjon u jesen će vas dočekati, u jednako impresivnom ruhu koje ne smijete propustiti.
