Desetljećima smo slušali kako se sunca treba kloniti, osobito tijekom najjačeg dijela dana. No potpuna apstinencija od sunčeve svjetlosti također nije dobra za organizam. Stručnjaci danas naglašavaju da je ključ u umjerenom i kontroliranom izlaganju, pri čemu se idealno vrijeme razlikuje ovisno o tipu kože, dobi, lokaciji i zdravstvenim rizicima.
Sunce je desetljećima imalo gotovo kultni status. Popularizaciji sunčanja uvelike je pridonijela Coco Chanel, koja se 1923. godine vratila s krstarenja Mediteranom preplanula. Ten je tada postao simbol statusa, a sunčanje se počelo povezivati sa zdravljem i dobrim životom.
Početkom 20. stoljeća koristila se čak i helioterapija, odnosno liječenje izlaganjem sunčevoj svjetlosti, među ostalim kod rahitisa i tuberkuloze. Danas znamo da pretjerano izlaganje UV zračenju povećava rizik od raka kože, zbog čega se naglasak posljednjih desetljeća stavlja na zaštitu od sunca.
Ipak, istraživanja posljednjih godina pokazuju da određena količina sunčeve svjetlosti ima važne koristi za organizam.
Sunce nam pomaže u stvaranju vitamina D
Umjereno izlaganje suncu omogućuje tijelu proizvodnju vitamina D, koji je važan za zdravlje kostiju i normalno funkcioniranje mišića. Više razine vitamina D u nekim su istraživanjima povezane i s manjim rizikom od određenih bolesti, iako to ne znači da bi sunčanje trebalo koristiti kao zamjenu za medicinsku prevenciju ili liječenje.
Sunčeva svjetlost utječe i na krvne žile. UVA zrake mogu potaknuti oslobađanje dušikovog oksida, koji širi krvne žile i može pridonijeti snižavanju krvnog tlaka.
Jedno veliko švedsko istraživanje koje je tijekom 20 godina pratilo gotovo 30 tisuća žena pokazalo je povezanost između izbjegavanja sunca i veće ukupne smrtnosti. S druge strane, korištenje solarija bilo je povezano s povećanim rizikom smrtnosti i smrti povezane s rakom.
Veća izloženost dnevnom svjetlu povezuje se i s boljim kognitivnim funkcijama, uključujući pamćenje i vrijeme reakcije. U jednom istraživanju na više od 360 tisuća ljudi, oko sat i pol dnevne izloženosti sunčevoj svjetlosti bilo je povezano s manjim rizikom od razvoja demencije.
Sunčeva svjetlost također utječe na serotonin, neurotransmiter povezan s raspoloženjem, osjećajem smirenosti i koncentracijom. Nedostatak dnevne svjetlosti povezuje se s većim rizikom od lošeg raspoloženja, depresivnih simptoma i nesanice.
Koliko minuta dnevno je dovoljno?
Tu nema univerzalnog odgovora.
Većina stručnjaka tvrdi da je za proizvodnju vitamina D najkorisnije kratko i redovito izlaganje, osobito oko sredine dana kada su UVB zrake najjače.
Za osobe svijetle kože može biti dovoljno nekoliko minuta izlaganja po danu, primjerice uz otkrivene ruke, noge ili šake. U područjima s vrlo visokim UV indeksom preporučuje se izlaganje u ranijim ili kasnijim dijelovima dana.
Osobe tamnije kože mogu trebati znatno više vremena jer veća količina melanina usporava proizvodnju vitamina D pod utjecajem UVB zraka. Jedno istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da je osobama s vrlo tamnosmeđom kožom u proljeće i ljeto bilo potrebno oko 25 minuta izlaganja podnevnom suncu za stvaranje odgovarajuće količine vitamina D.
No upravo je ovdje važno naglasiti da se ne radi o pravilu koje vrijedi za sve.
Neki ljudi trebaju biti puno oprezniji
Osobe vrlo svijetle kože, one koje imaju mnogo madeža ili osobnu odnosno obiteljsku povijest melanoma trebaju biti posebno oprezne. Isto vrijedi i za osobe koje uzimaju imunosupresivne lijekove.
Stručnjaci pritom naglašavaju da je za takve osobe bolje imati kratka i češća izlaganja, nego dugo ostajati na suncu.
Nakon kratkog izlaganja potrebno je zaštititi kožu. UVB zrake ključne su za proizvodnju vitamina D, ali istodobno upravo UV zračenje može oštetiti DNA i povećati rizik od raka kože. UVA zrake dodatno pridonose fotostarenju kože i također sudjeluju u razvoju raka kože.
Kod osoba s albinizmom izlaganje nezaštićenoj koži suncu u nekim slučajevima uopće nije preporučljivo.
