Možda zvuči kao prizor iz nekih prošlih vremena, ali sredozemna medvjedica ponovno bi se mogla pojaviti u hrvatskom dijelu Jadrana.
Institut Plavi svijet za istraživanje i zaštitu mora, tijekom vikenda zaprimio je dojavu o mogućem opažanju ove rijetke i strogo zaštićene vrste na istočnoj strani otoka Pašmana. Prema riječima osobe koja ju je uočila, životinja je bila sive boje i duga oko dva metra.
Stručnjaci zasad ne mogu potvrditi da se doista radi o sredozemnoj medvjedici, zbog čega pozivaju sve koji ovih dana borave na tom području da prijave svako moguće opažanje ili fotografiju.
Nekad je bila redovit stanovnik Jadrana
Sredozemna medvjedica (Monachus monachus), poznata i kao morski čovik, morski medvid ili morski fratar, jedina je vrsta tuljana koja prirodno obitava u Sredozemnom moru. No ujedno je i jedan od najugroženijih morskih sisavaca na svijetu.
Iako njezin susret izaziva veliko uzbuđenje, nekada je bila čest stanovnik hrvatske obale. Tijekom 19. stoljeća mogla se vidjeti gotovo duž cijelog Jadrana, no desetljeća lova, uznemiravanja, zaplitanja u ribarske mreže i gubitka prirodnih staništa dovela su do njezina gotovo potpunog odlaska iz naših voda.
Procjenjuje se da trenutno u prirodi živi tek između 800 i 1000 jedinki, a najveće populacije nalaze se uz obale Grčke, Turske, Cipra te oko Madeire i zapadne obale Afrike.
Može težiti poput malog automobila
Odrasla sredozemna medvjedica naraste između dva i gotovo tri metra, dok najveći mužjaci mogu težiti i oko 400 kilograma. Hrani se ribama, hobotnicama, lignjama i rakovima, a u potrazi za hranom može zaroniti i više od 200 metara. Dah pod vodom može zadržati oko 15 minuta, što je čini izvrsnim lovcem.
Za razliku od mnogih drugih tuljana koji odmaraju na pješčanim plažama, sredozemna medvjedica najčešće bira skrivene morske špilje. Znanstvenici smatraju da je upravo dugogodišnji pritisak čovjeka razlog zbog kojeg se povukla na teško dostupna mjesta.
Svaka medvjedica ima svoj “potpis”
Svaka sredozemna medvjedica ima drukčiji raspored svijetlih mrlja na trbuhu, ožiljaka i drugih obilježja na tijelu. Upravo zahvaljujući tim detaljima istraživači mogu godinama pratiti iste jedinke bez potrebe za označavanjem ili hvatanjem.
Na taj je način potvrđeno da se jedna ženka između 2005. i 2014. godine redovito vraćala u područje Istre, Kvarnera i Kvarnerića.
Ako je ugledate, držite razmak
Koliko god susret s ovom životinjom bio rijedak i poseban, stručnjaci upozoravaju da joj se ne smije prilaziti. Sredozemna medvjedica u Hrvatskoj je strogo zaštićena još od 1935. godine. Zabranjeno ju je uznemiravati, hraniti, dirati ili pokušavati vratiti u more. Ako se odmara na stijeni ili u morskoj špilji, najbolje je ostati na sigurnoj udaljenosti, smanjiti buku i omogućiti joj da sama nastavi svojim putem.
Svaka potvrđena dojava iznimno je vrijedna jer pomaže pratiti kretanje ove rijetke vrste i daje nadu da bi se “morski čovik” jednog dana mogao češće vraćati u hrvatski dio Jadrana.
